Berlin seks report: Noćni život u europskoj prijestolnici seksa

Seks, droga, alkohol i techno. Čim padne mrak Berlin zahvati ludilo. Tamo nije važno je li radni dan ili vikend, jer grad živi noću. Rijeke ljudi slijevaju se podzemnom željeznicom, taksiji stalno dovoze glasne turiste željne zabave, a četvrti s klubovima prepune su ljudi u sitne sate. Berlin nazivaju europskom seks mekom za napaljene turiste. Jeftine aviokompanije dovoze mlade iz svih dijelova Europe za sitan novac, a letovi iz Zagreba, ako se rezerviraju dovoljno unaprijed, stoje oko 100 eura. Aranžmani, po oko 2000 kuna za nekoliko dana s prijevozom i noćenjem, nude vrhunski provod. Turisti većinom posjećuju četvrt Friedrichshain, gdje izlasci počinju u barovima, a završavaju u razuzdanim noćnim klubovima.

- Sodoma i gomora - tako mi je taksist, koji me vozio u Mitte, dio grada s najvećim brojem klubova, opisao neke od lokacija koje sam htjela istražiti. Kad sam mu rekla da bih željela napraviti reportažu o seks-klubovima po kojima je jedan od najliberalnijih gradva u Europi i poznat, nasmijao se. 

- Ako želiš vidjeti seks, ne moraš ići u seks-klub. Ovo je Berlin, ljudi su opušteni, željni zabave. Seksa ima u svakom klubu - rekao mi je taksist s kojih 50- ak godina. Iako mi je predložio da me odvede na neko “normalnije mjesto, bez napaljenih homoseksualaca i lezbijki”, ipak me poslušao i odvezao pred fetiš-klub KitKat. Ulaz u klub je potpuno skriven i, kako mi je rekao taksist, svakog vikenda mijenjaju ulazna vrata. Ulaz je tog dana bio na ulazu u stanicu podzemne željeznice. Vrata se ne mogu otvoriti nego se mora pozvoniti, pa sam to i učinila. 

Nakon dugog čekanja i uporne zvonjave, vrata je odškrinula žena u 40-ima.

- Žao nam je, ali ne možete ući. Ovo je poseban klub i imamo malo drukčija pravila - rekla mi i pokazala na najavu partyja u kojem je pod ‘dresscode’ pisalo: fetiš/lakirano i koža/gola koža. Da, nikako se nisam uklapala. Znala sam da se za izlazak u berlinske klubove moram odjenuti drukčije nego za zagrebačke, ali izaći bez odjeće?! 

Znala sam i da je teško ući u seks-klubove, ako niste član, ali sam mislila da će njihove kriterije zadovoljiti kratka haljinica i lakirane fetiš-štikle. Ili novinarska iskaznica. E, pa nisu. Sama hostesa  bila je odjevena u iznimno recesijsku verziju sobarice, koja je više otkrivala nego skrivala. Zalupili su mi vrata pred nosom. Imala sam na popisu još jedan seks-klub koji je bio otvoren u nedjelju. Insomnia se otvarala u 19 sati, što mi se činilo rano.

Dečki su se strastveno ljubili, a djevojka ih je lupkala po stražnjicama

Ispred ulaza stoji krupan ćelavi crnac. Ulaz opet zabranjen. Klub je rezervirao bračni par za 30. godišnjicu braka. Jubilej su odlučili proslaviti - orgijama. Gospođa, punašna Njemica, za tu se prigodu maskirala u Crvenkapicu, a njezin je suprug odjenuo kostim vuka. Simpatično su me pozdravili, dočekujući goste i rekli da im je žao što im se ne mogu pridružiti. Taksist me tada odveo u tehnoklub Berghain u Friedrichshainu, jedan od trenutačno najpopularnijih berlinskih klubova u koji svi žele ući. Klub je u staroj zgradi toplane, bez ikakva namještaja, ima dva podija i, iako nije službeno gay-club, pun je polugolih homoseksualaca. Ući u klub u koji stane oko 1500 ljudi prava je muka, a ja sam imala sreću da sam bila sama. Puštaju naime maksimalno po dvoje. Od ceste do ulaska u zgradu srela sam hrpu pijanih i drogiranih tinejdžera koji nisu uspjeli ući.

- Ako uspiješ, javi nam kako si upala - rekla mi je Njemica Urlike, koja je sa svojim prijateljima nekoliko minuta prije dobila odbijenicu. 

Oni su bili u nekom svom “điru”, odavši mi, iako ih nisam ništa pitala, da neki čovjek malo dalje od ulaza prodaje MDMA. Na techno partyje rijetko tko odlazi “čist”. Unutra je polumrak prošaran svjetlosnim zrakama, glasan techno, ali ne preagresivan, ljudi u polutransu. 

I na jednom i na drugom podiju ista slika: ljube se cure sa curama, dečki s dečkima, pipkaju se i skidaju. Navodno postoje i dvije “crne sobe” u kojima bude i seksa. U klubu stvarno ima ljudi svih vrsta i profila i svi se toleriraju. Neki mlađi biznismen u odijelu cijelo je vrijeme cupkao bos na mjestu. S njim je u društvu bio i stariji muškarac, od kojih 60 godina, duge sijede kose, odjeven u potkošulju i crni kratak kaputić od umjetna krzna. Neki mlađi dečko uza zid je pritiskao gospođu od kojih 50 godina, dignuo joj majicu i lizao pupak i bradavice. Djevojka u kratkoj suknjici i grudnjaku plesala je u sendviču između dvojice muškaraca. Malo su se mazili utroje, a zatim su se muškarci strastveno poljubili, a ona ih je oduševljeno lupkala po stražnjici. Dvojica su mladića energično plesala, a zatim je jedan od njih nestao. Vratio se noseći plastičnu vrećicu punu odjeće. On i prijatelj počeli su se prevlačiti. Kako su imali viška, dio su počeli dijeliti ostalim gostima. Nikome ništa nije bilo čudno, nitko ih nije gledao s neodobravanjem. 

Većina je ljudi evidentno bila drogirana, a u klubu se, bez ikakva skrivanja, pušila i marihuana. Kako su mi poslije rekli, to je normalno. Berlinska policija nije previše represivna, dok god ima reda i mira. Kad nastane gužva, stvore se za nekoliko minuta. Iako sam bila sama, atmosfera je bila toliko prijateljska da mi ni u jednom trenu nije bilo neugodno, iako je to bio definitivno jedan od neuobičajenijih izlazaka. U Berlinu postoje četiri scene, svaka za određenu publiku, a smještene su u četvrtima Mitte, Prenzlauer Berg, Friedrichshain i Kreuzberg. Zanimljivo, većina je klubova u Istočnom Berlinu, u starim zgradama koje su nakon pada Zida mladi pretvorili u svoje skvotove. Trenutačno su neki od najpopularnijih klubova Berhain, Matrix, Weekend, Watergate i Tresor. Upad u klubove plaća se od 10 do 15 eura, a cijene nisu pretjerane. Pivo stoji oko 3,5 eura, a miksevi sa žestokim alkoholom od četiri do šest eura. No prije izlaska se obično pije u barovima, gdje su i cijene nešto niže. 

Sljedeće sam večeri odlučila u grad poći podzemnom željeznicom. S obzirom na to da mi je pansion bio smješten u Mariendorfu, prilično mirnom stambenom dijelu, kako sam se približavala centru, ekipa u podzemnoj se mijenjala. Nekoliko stanica prije Warschauer Strasse, gdje sam silazila, crnac s dreadlocksima svirao je gitaru, na repertoaru mu je bio Bob Marley. Dvoje darkera lupkalo je u ritmu glazbe po staklu, grupica Turaka oduševljeno je pljeskala, umirovljenik odjeven u kričavo žute traperice udarao je ritam nogom. Otišla sam na piće u bar Madame Claude, gdje je bila neka svirka. Bar ima nekoliko prostorija u podrumu, od kojih je u glavnoj na strop postavljen namještaj naopako, pa se stječe dojam da zapravo stojite na stropu. Virnula sam i u underground techno club Tresor, koji je smješten u staroj tvornici u središtu nekadašnjeg Istočnog Berlina. 

Na njegovu je mjestu potkraj 80-ih bio klub Ufo, koji je bio jedan od prvih tehnoklubova u Europi. I dalje je elektronička glazba jaka u Berlinu, puštaju je i u barovima i klubovima. 

U Tresoru je bilo prilično mirno. Ništa posebno. Zaštitari su me uputili do Matrixa, gdje se većinom zabavljaju mladi stanovnici Berlina i turisti. Klub ima pet podija i otvoren je sedam dana u tjednu i jedno je od najpopularnijih okupljališta mladih. Stvarno, klub je bio prepun rasplesanih tinejdžera, a čak je i glazba bila komercijalnija. Mogao bi proći pod bilo koji veći hrvatski klub. Podsjetio me na klubove po našoj obali i nije me nimalo impresionirao. S obzirom na prošlu noć, koja je stvarno bila burna i naporna, odlučila sam poći kući “već” oko tri. Čekajući noćni autobus koji me trebao odvesti u četvrt počastila sam se kebabom. 

Vrijedilo je - bolji u životu nisam jela.