Beč, Pariz i Berlin potiču svoje građane da sade, a mi branimo

Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak:  'Ipak neću dobiti kaznu, ali iskreno nisam se ni brinula'

Zadnjih godina Beč je odvojio osam milijuna eura za sadnju drveća, a ove godine su u proračun dodali 3 milijuna eura. Njihova gradska uprava je shvatila važnost prilagodbe. Ona radi u korist svojih građana, za razliku od naših, kaže Stjepan Felber, urednik Ekovjesnika koji istražuje trendove po pitanju ekologije u europskim metropolama.

- Moramo se ugledati na europske metropole. U Beču, Parizu, Berlinu, osim javnih površina, građani se potiču na uređenje zelenih krovova, vrtova i zidova. Sve novogradnje moraju imati solarne panele ili zelene krovove. Ovo je primjer da kod nas inicijative dolaze od građana, a ne od vlasti i gradske uprave kao što bi trebalo biti. Čak se i u nekim gradovima potiče pčelarstvo. Gradske vlasti nude pomoć i sadnice, a kod nas se pišu kazne - kaže.  

Pokretanje videa...

01:56

Video: United Archives/Impress, REUTERS/PIXSELL

- Vrijeme je da takva praksa zaživi i kod nas. Struka je tu najvažnija kako bi se pravilno sadilo - kaže.

- Mislim da je sramotno da su građani Zagreba, koji je zadnjih mjeseci u velikom neredu od potresa, odlučili uljepšat dio svoje ulice i da netko to kažnjava. Takve ljude bi trebalo nagraditi. Gradska uprava u isto vrijeme dopušta parkiranje na zelenim površinama kao što možemo vidjeti na Zrinjevcu i na Trgu žrtava fašizma-kaže.

U Beču gradska uprava ulaže ogromne novce u zelene površine i potiče sadnju zelenih površina. Uređuju se i cijele ulice s ciljem regulacije temperature i postavljaju se prskalice s vodenom maglicom. Tako nešto trebao bi činiti i Grad Zagreb jer na kraju krajeva i mi to plaćamo - kaže Felber.

U Parizu potiču na sadnju i maštovitost zelenih instalacija

Grad Pariz je u lipnju 2015. pokrenuo zelenu inicijativu kojom dozvoljava građanima da sade koliko god žele. Građani vrtlari mogu saditi voćke, biljke, u podnožju drveća, u kutijama, na krovovima, pored ograda i zidova. Nije uopće bitno. Zahvaljujući toj inicijativi, svaki Parižanin, koji to želi, može postati lokalni vrtlar. Na taj način svi zajedno rade na tome da grad postane što zeleniji. 

No postoji i nekoliko pravila. Građani se prijavljuju gradu, ali mogu posaditi određene vrste bilja koje je grad odobrio. Moraju ih održavati i ne smiju koristiti pesticide. Ako grad odobri, Parižanin dobija dozolu i može svoj projekt ostvariti. Svatko dobija dozvolu na tri godine i može je produžiti do 12 godina, piše Vegatalisons Paris. 

Grad ih opskrbljuje sa sjemenom i zemljom, a ako nekome treba savjet vezan uz sadnju mogu posjetiti Vrtlarsku kuću gdje će im profesionalni vrtlari pomoći. Grad Pariz na taj način želi iskoristiti kreativnost svojih građana, i potiče ih na maštovite instalacije. 

Parizu nedostaje zelenih površina. S ovim projektom žele podići tu količinu na 100.000 hektara do ove godine. 

Berlinski vrtovi

U Berlinu 'živi' nekoliko urbanih vrtlarskih projekata - urbani vrtovi, interkulturalni vrtovi, vrtovi na krovovima. Urbano vrtlarstvo pokrenulo je niz udruga, inicijativa i grupa građana s ciljem da svoj grad učine ljepšim i prirodnijim. Građani mogu saditi voće i povrće te biljke i cvijeće na za to predviđenim mjestima. 

Biljkoborci

Gerila vrtlarstvo svuda na svijetu spada u istu pravnu kategoriju. Tehnički, to je javna površina i ti je svojevoljno pretvaraš u nešto drugo. Ali isto tako nigdje u iole civiliziranom svijetu gdje vlada razum, solidarnost, empatija i želja za općim dobrom, se takvo nešto ne kažnjava.

Dapače, građani se potiču na sadnju prvenstveno hrane i takve im se površine rado ustupaju na korištenje. Svatko tko je ikad prošetao primjerice, Berlinom, mogao je vidjeti tisuće malih vrtova posvuda, govori nam Marina Andrijašević iz brenda Biljkoborci, tvrtke koja se bavi uzgojem i prodajom bilja. Mi, nastavlja, živimo u nekom posve drugačijem svijetu, gdje je forma bitnija od sadržaja.

- Stoga, ne vidim boljeg razloga za procvat ovog najboljeg od svih građanskih buntova ikada - jer zeleno je ljepše od sivog - kaže Marina. Sa svojim timom povremeno sudjeluje u gerilskim akcijama sadnje cvijeća. Kaže, spase par tužnih biljčica iz vrtnog centra i posade ih u grad, u neku pukotinu, rupu ili zaboravljenu žardinjeru.

- Baš jako volimo to raditi. Nije to nikad ništa ambiciozno. “Ubijemo” popodne u šetnji i promatranju grada, očistimo opuške i smeće i zamijenimo ih biljkama. Pouzdano znamo da to mami osmijehe, bez iznimke, baš kao što je i gospođa koja je zasadila ovaj “sporni” vrt u Zagrebu i sama napisala, a što sam s velikim veseljem pročitala - da joj je stiglo bezbroj poruka ohrabrenja i podrške - kaže ova Biljkoborkinja. Ona nikad nije imala neugodnosti zbog toga.

- Ne ostavljamo nikakve oznake, ali malo pofotkamo i nama donese mnogo veselja. Kao i prolaznicima i ljudima koji su samo vidjeli fotke. I da, sadimo stalno i nikad nam nije dovoljno - zaključuje.

Što je poanta?

Poanta je u tome da nitko ne svojata takav vrt na način da ga proglašava svojim, on je naprosto tu, poklonjen cijeloj zajednici, kvartu, gradu, ako baš hoćete i slobodni ste uživati u njemu. Gledanjem ili zalijevanjem, to je vaša stvar. 

Što je zapravo gerila vrtlarenje?

Gerila vrtlarenje je najzabavniji, najoptimističniji i najdobroćudniji oblik, ako baš inzistirate, građanskog neposluha. Takvo "civilno" preuzimanje javnih površina u svrhu oformljavanja gradskih jestivih vrtova postoji od daleke prošlosti i nije ništa novo na svijetu. Malo je više došlo u fokus krajem prošlog stoljeća u Americi (skoro uvijek potaknuto nekakvom ekonomskom krizom i ljudskim preživljavanjem) kad je od sitnih vrtlarskih intervencija po Los Angelesu narastao čitav pokret takvog vrtlarenja i proširio se munjevito po cijelom svijetu.

Svodio se na "preuzimanje" zapuštenih javnih površina (pritom mislimo na malene "zelene" otoke uz prometnice, parkirališta, ispred zgrada, veličine svega kvadrat, dva prostora), često prepunih opušaka, sitnog smeća ili naprosto prašine i blata i oplemenjivanje istih sređivanjem i sadnjom bilja, pripovijeda nam Marina Andrijašević iz brenda Biljkoborci. 

Sadnja u žardinjeru

Ova naša jadna žardinjera uz cestu bila je prepuna svakakvog smeća, lokacija koja nije ulijevala dugoročno povjerenje u preživljavanje ičeg zelenog, pa smo, na samom pragu zimskih dana posadili tamo jednu krizantemu, ako se ne varam, koja je isto na policama dućana čekala da svemu dođe kraj. Obilazili smo je par dana nakon toga i bila je još tamo. Sigurni smo da je mali rozi stručak uveselio pokojeg vozača prije nego li je jednostavno nestao otamo, priča Marina. 

Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Vlasnica 'Torte i to': Nepravda je, ako treba uklonit ću cvijeće

POGLEDAJTE NOVI SERIJAL NA 24SATA: