Bebekov sin: ‘Nisam znao da je tata velika faca iz Dugmeta...’

Djeci su oni oduvijek “samo” mama i tata, ali slavne često svojata i njihova publika. Klinci nisu ni svjesni da im je netko od roditelja, ili čak oboje, javna i poznata ličnost, odjednom su u čudu kako je sad mama ili tata na televizoru. No vrlo brzo većina postane svjesna roditeljske slave, oni često odrastaju u nekom “drugom” svijetu, svijetu poznatih i slavnih. I dok njihovi vršnjaci u filmovima, serijama ili na koncertima gledaju svoje idole, oni se s njima druže, kućni su prijatelji i taj “svijet” njima je nešto posve normalno. Mnogi kreću stopama roditelja, pa i oni postaju glumci ili muzičari, ponekad ih i nadmaše, no uvelike ih je odredilo djetinjstvo i okruženje u kakvom su odrastali. Dio roditelja pokušao je djecu zaštititi od tereta slave, da od malih nogu ne bi imali privid tog, najčešće, lažnoga glamura, da od najranije dobi ne pomisle da su oni “posebni” samo zato što je netko od roditelja čisto zbog prirode posla javna ličnost.

Zvonimir ima 17 godina i novo je ime na hrvatskoj glazbenoj sceni. Kažemo ime, jer prezime Bebek je poznato naširoko i nadaleko. Sin Željka Bebeka (74) svira gitaru i nastupa s ocem. Danas mu je jasno tko je Željko Bebek, zvijezda iz nekih drugih vremena, puno većeg tržišta. Teško je i opisati što je Bijelo dugme tad značilo u bivšoj Jugoslaviji, a Bebek je bio faca.

- Mama i tata su uvijek mene i sestru vodili na putovanja. Kao klincu mi nije bilo jasno zašto ga ljudi stalno zaustavljaju, zašto od njega traže autogram. Uglavnom su tražili i CD. Kad sam čuo prvoga koji to nije pitao, u čudu sam tatu pitao zašto ovaj nije tražio CD, što je s njim - prisjetio se Zvonimir. 

Nakon nekog vremena naviknuo se da “starog” vidi na televiziji, da ga ljudi na ulici zaustavljaju...

- Ali dugo nisam shvaćao kakva je zapravo zvijezda bio. Prava faca iz Bijelog dugmeta, to sam shvatio tek kasnije, a pogotovo nakon što sam se i ja počeo baviti glazbom - otkriva nam Zvonimir.

S dugom plavom kosom podsjeća na tatu. A on je i jedan od “krivaca” što se i Bebek mlađi bavi glazbom. Već je spomenuo da su njega i sestru posvuda vodili sa sobom. Tako je oduvijek bio vezan uz glazbu, i to ne samo preko oca Željka.

- Družio sam se i s glazbenicima, slikao s njima, tražio autograme... Najbolje je bilo na festivalu u Vodicama, tamo bi ih najviše upoznao i s njima se družio. Pamtim upoznavanje s Mladenom Grdovićem, ispao je jako zabavan, a i s Petrom Grašom, on je simpatičan - opisao je Zvonimir. 

Sa sve više nastupa i mladi gitarist se sve više pojavljuje u medijima. Počeo je to osjećati već i na svojoj koži. Učenik je gimnazije i na Rock akademiji.

- Kad se pojavim na televiziji ili u novinama, onda u školi kažu: ‘Wow’. I traže me autogram. Ali od tate - kroz smijeh nam je ispričao mladić. 

Danas je kod oca u bendu, ali suradnja je zapravo počela Željkovim gostovanjem na Zvonimirovim koncertima, i to dvaput. Očito se pokazao dobrim pa sad on svira u tatinu bendu.

- Kad sam počeo svirati gitaru, bio mi je san jednog dana svirati s tatom, biti s njim na pozornci pred publikom. To mi je bila najveća želja i nisam mislio da će se ostvariti tako brzo. Valjda su se trud i rad isplatili, dao sam stvarno cijelog sebe u muziku - kaže Zvonimir. 

Zasad uživa u razvoju svoje glazbene karijere.

- Uživam u svemu što se događa oko mene. Nakon koncerta uvijek izdvojim vrijeme i družim se s publikom - rekao je.

A i u tim druženjima je dostigao “slavnijeg” Bebeka. Postao je jednaki magnet za publiku.

- Oni mlađi prvo dođu kod mene za fotografiranje, a kod tate stariji. No poslije se zamijene pa ispada da imamo istu publiku - kaže.

Ni oko čega se, pa ni o muzici, ne svađaju. Sve su, kaže, konstruktivne rasprave. U kojima uglavnom “pobjeđuje” Željko.

- Često imam neko mišljenje ili stav za koji mislim da sam sto posto u pravu. I onda s tatom popričam i shvatim da je ipak on u pravu. Tata sve zna - dodao je Bebek junior. 

Kad su sami kod kuće, glazbeno se zanesu.

- Ali kad dođu mama i sestra, to splasne. Prvo nas puste da malo pričamo i o muzici, ali vrlo brzo nas ‘spuste’, kontroliraju nas. I onda malo popričamo o šopingu - opisao je simpatični Zvonimir.