Ja nisam ni sudac, niti bog da sudim nekome. Cesto vidjam po bazenima i ne samo bazenima... mama cacka po mobitelu ili je jednostavno nervozna jer ne moze u miru popiti svoju kavu pa joj se o dijetetu brine cijela birtija slucajni prolaznici itd. I onda kad dijete nestane... panika! Gdje je! Neciji zivot nije igracka! Ajmo malo realniji postati, suosjecajniji i ukljuciti te glave! Kad pravis dijete razmisli i o tome da od istoga treba i covijeka napraviti! Vazi za obje strane! Govorim iz iskustva gdje je dijete trcalo po kaficu i odjedanput hop pod auto! Dok je brizna mama komentirala neke frajere sa kolegicama i paralelno gledala u mobitel. Ja osjecam i dan danas griznju savjesti jer ja nisam bio koncentriran na to dijete! Vec sam pod pauzom sjedio pio kavu i citao novine umjesto pazio na tudje dijete! To je slika koja ne ide sa ociju. A isto tako da je bio tko u tom trenutku rekao nesto mami... samo bi stres dozivio! Ali eto neki su misljenja bolje lijeciti nego sprijeciti!