Baranja: Žive u velikoj bijedi, sin (7) boluje od epilepsije

(Identiteti korisnika pomoći su skriveni ili izmijenjeni jer su obitelji zamolile da ih ne izlažemo dodatnoj društvenoj stigmi posebno radi zaštite djece. Za istinitost njihove životne priče i potrebu jamče udruge kojima smo medijski pokrovitelji. Zato ne tražimo novac već konkretne stvari koje im mogu pomoći. )

Pročitajte više o akciji 24anđeli

Njihovoj obitelji treba:

Teško je opisati neimaštinu u kojoj žive Josip i njegova obitelj u malom selu u Slavoniji. Kada je pao snijeg svi u selu bili su dva dana zameteni i odvojeni od ostatka zemlje jer do njih vodi samo jedna cesta koju ralice nisu "posjetile" sve dok nisu očistile sve drugo. Josip (32) je nezaposlen, kao i njegova nevjenčana supruga Antonija (26) jer ne uspijevaju naći nikakav posao u gospodarski mrtvoj Baranji. 

Sin od rođenja ima epilepsiju

Rade kao ispomoć u selu ljudima koji ih pozovu na povremene poslove čišćenja ili poljske radove. Imaju sina (7) koji je, uz sav njihov jad i bijedu, još k tome i teško bolestan. Od rođenja ima epilepsiju i teške napade, često je u bolnici i redovno na terapijama koje mu ublažavaju glavobolje i učestalost napada. Ipak, supružnici čine sve kako bi njihov jedinac normalno išao u školu premda mu to sve teže pada s obzirom na to da jaki lijekovi koje uzima utječu na rad mozga, uništavaju ga, pa dječak sve teže pamti.

Žive u samo 30-ak "kvadrata"

- Živimo u staroj kući na kraju dvorišta s mojim ocem kojemu je 70 godina. Kada nam se rodilo dijete nadogradio sam jednu sobu od polovnog materijala koje mi je dala općina kada su srušili jednu staru seosku zgradu. Sada nam je kuća oko 30-tak "kvadrata". Napravio sam sve od plastike i drveta, jer nismo imali za beton i cigle. Ipak, čisto je i uredno, nema vlage jer grijemo. Veliko hvala anonimnom donatoru koji nam već drugu godinu zaredom za zimu osigurava drva za ogrjev jer ne znamo kako bismo ih sami kupili - kaže Josip. Dodaje i kako su uz pomoć dobrih ljudi uspjeli uvesti struju u svoju kućicu ali je problem što nažalost nisu bili u mogućnosti prikupiti sredstva za uvođenje pitke vode.

- Snalazimo se tako da od susjeda iz bunara vadimo vodu - kaže Josip. 

"Najteže nam je preko zime"

Obitelj živi od samo 290 kuna dječjeg doplatka kojega prime svaki mjesec. To je jedini siguran novac koji imaju. U Centru za socijalnu skrb rekli su im da nemaju pravo na socijalnu pomoć jer su oboje mladi i mogu si naći posao. 

- Kao da ja ne bih radio da imam što. Ovih dana sam cijeli dan čistio snijeg po selu za 50 kuna. Preko ljeta radim u nadnici i poljskim radovima. Sakupljam staro željezo pa to prodajem. Snalazim se preko godine nekako, ali najteže nam je preko zime kad nema baš nikakvog posla - dodaje Josip. Supruga Antonija također radi koliko god stigne ali većinu vremena provodi uz sina kojega ne ostavlja nikada samog jer su mu, kaže, napadi nekada toliko jaki da si može pregristi jezik. 

Oboje su se prijavljivali na Zavod za zapošljavanje no, to više ne rade jer im je najbliži Zavod udaljen 40 kilometara pa nemaju za autobusnu kartu do tamo jer sav novac koji zarade troše na hranu, odjeću i obuću te školovanje sina.

Iako skromno kažu da bi im trebalo tek nešto građevinskog materijala da si osposobe kupaonicu koju su počeli zidati, ovoj obitelji zapravo treba mnogo toga. 

Željeli bi završiti kupaonicu

- Volio bih završiti tu kupaonicu iako još nismo proveli vodu preko dvorišta. Za sada imam samo kadu, a trebaju mi i pločice, wc šoljka, umivaonik, perilica za rublje i bojler, materijal za žbukanje. Možda i nešto tople odjeće za malog, čizmice neke - kaže Josip koji je prodao svoj zlatni nakit od krštenja da bi sinu kupio ormar i krevet za sobu. U sobi bi im trebao i neki topli tepih jer je na podovima samo daska. Ni hrana im ne bi bila na odmet, da imaju neku zalihu.

Ako im želite pomoći javite se: 

Udruga Mali zmaj

mobitel: 091 5670 618

Adresa:

Gjure Szaba 5

10000 Zagreb 

web stranica: http://www.malizmaj.hr/

Predaja donacija svaki dan od 17 do 18 sati

mobitel za predaju donacija: 099 3897 248