Baku ostavili dva dana da leži na hodniku Rebra. Unuk očajan: 'Mi smo joj donosili i hranu'

- Baka mi je primljena na Hitnu pomoć na Rebru u Zagrebu u srijedu u 17 sati, inače živi u domu za umirovljenike u Zagrebu, odakle su je zbog zdravstvenih problema odvezli u bolnicu. I dalje je na tom hodniku, na onom krevetu na kotačiće. Mi joj nosimo hranu, rečeno nam je da za takve bolesnike, koji čekaju, kuhinja ne radi obroke pa nas puste par puta dnevno da joj odnesemo jelo, ispričao je za 24sata danas unuk 87-godišnje pacijentice, Ivan Bruno Kelava. 

- Nakon par sati obrade u srijedu zaključili su da baka mora na odjel, na bolničko liječenje. Ne znamo točno zbog čega, jer od liječnika koje uhvatimo na hodniku dobivamo razne informacije. Dva dana poslije, ona je još na hitnoj, na hodniku, na nekom tvrdom pomoćnom krevetu, i ne zna se kad će na odjel jer tamo nema kreveta. Baka je uz to i dijabetičar, rekao je unuk danas prijepodne, očajan zbog te situacije. 

- Ako je bolesna, zašto još nije primljena na bolničko liječenje? Je li liječenje uopće započelo na hodniku u hitnoj ili će početi tek kad ju prime na odjel: daje li joj netko osim nas jesti; prima li na hodniku redovno terapiju za svoje kronične bolesti; zašto je ne prebace u drugu bolnicu, niže unuk brojna pitanja za bolnicu, koja muče obitelj. 

Rebru smo poslali službeni upit o ovom slučaju i situaciji s gužvom općenito. Prema informaciji prof.dr. Milivoja Novaka, pomoćnika ravnatelja KBC-a Zagreb za kvalitetu i nadzor, bolnica je zbog obnove od potresa izgubila čak 640 kreveta. 

- U tijeku je preseljenje nakon završene prve faze obnove. Kako bilo, svi pacijenti koji su u opservaciji, a treba ih primiti na odjele, dobivaju svu potrebnu terapiju. Što se komfora tiče, nažalost kakav je, takav je. U tijeku je druga faza obnove bolnice, trajat će godinu i pol dana, nakon toga i treća, za koju se predviđa oko godina dana, kaže Novak. 

Vrlo brzo nakon našeg poziva bolnici, unuk nas je obavijestio kako je za baku, jer je plućni bolesnik, pronađeno mjesto u bolnici na Jordanovcu. Par  minuta kasnije potvrdio nam je to i dr. Novak. 

- Čekanje je dugo trajalo, tu nema dileme, kaže Novak. Pacijentica je sad zaprimljena na odjel, napominje. 

Kelava se pita koliko je još slučajeva poput bakinog. 

- Viđam na hodniku i pacijenta koji hoda gore dolje, čekajući na operaciju tumora. Ima samo stolac. Što je s pacijentima kojima nema tko donijeti hranu i vodu, kao mi svojoj baki? Oni ne jedu po 40 i više sati dok ih ne prime na odjel, pita se unuk. Bolnici smo postavili i to pitanje, je li točno da pacijenti koji čekaju na hitnoj obradi nemaju obroke. Dr. Novak navodi kako imaju 18 kreveta u observaciji, i ti pacijenti dobivaju obroke iz bolničke kuhinje. Za pacijente koji su u boksevima hitne pomoći uvijek postoji mogućnost da dobiju nešto za jelo, a ako imaju pratnju, ona može u tome pripomoći, kaže zamjenik ravnatelja. 

- Ne krivimo liječnike ni ostalo osoblje tamo, rade svoj posao u uvjetima u kojima moraju. No uvjeti nisu dobri. Mi, srećom, živimo u Zagrebu pa možemo do bake više puta dnevno, no što je s pacijentima koji ovdje nemaju nikog svog, govori unuk Kelava.  Nije normalno, dodaje, da nema mjesta na odjelima, zašto plaćamo zdravstveni doprinos, pita se. 

-  Baka prima infuziju, vidimo i da joj presvuku pelenu. Ali da je tako dugo na hodniku, među boksevima, to je grozno. Na tom ležaju koji niti nije pravi krevet. Baka je stara žena, ne prosvjeduje, prihvaća situaciju kakva jest, čeka, strpljiva je no ja ne mogu prihvatiti činjenicu da je to normalno. Oni gore 'mažnjavaju' novac na kojekakvim mikroskopima, a pacijente se ovako zbrinjava...ogorčen je bio unuk.