Baka Ljuba uvijek je bila skromna i zato smo je voljele iznenaditi bananama, sladoledom, čvarcima... Voljela je iznenađenja, a nas je veselilo kada vidimo da smo razveselile nju, kažu u Crvenom križu
'Baka Ljuba bila je mala žena, a zapravo velika u nevolji u kojoj bi pokleknuli mnogo snažniji'
I iz Hrvatskog crvenog križa oprostili su se od bake Ljube uz poruku kako žele podsjetiti da ima još puno "baka i djedova poput Ljube, naših starih i nemoćnih koji su osamljeni i trebaju nas".
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Stara potleušica u Donjem Klasniću, selu kraj Gline, u kojem je živjela 90-godišnja baka Ljuba Obradović planula je u noći s ponedjeljka na utorak.
Hrvatski crveni križ je na Facebooku objavio poruku Alberte Cestarić, ravnateljice Gradskog društva Crvenog križa Glina.
- Odlučila sam danas podijeliti nekoliko riječi s vama. Sigurno ste zadnjih dana čitali o baki Ljubi. Izgorjela joj je kuća i sve ove dane koliko je trajala istraga, nadala sam se da Ljuba nije bila u njoj, ali nažalost, u današnjem policijskom izvješću piše kako su pronađeni fragmenti koji izgledaju kao kosti pa strahujemo da smo je ipak izgubili...
Baka Ljuba bila je jedna mala obična žena, a zapravo velika u nevolji u kojoj bi pokleknuli mnogo veći i snažniji. Upoznala sam je prije više od 10 godina. Bila je jedna od prvih korisnica koje sam susrela kad sam tek počela raditi u Crvenom križu. Radeći ovaj naš posao, hoćeš-nećeš, vežeš se za ljude. Prolaziš s njima jako teške trenutke, nekome nezamislive, zajedno se smijete, plačete, nadate... Vezala sam se za baku Ljubu. Mi je svi doživljavamo kao našu baku. Često smo je posjećivale, pomagale joj u kući i oko kuće, donosile smo joj hranu, higijenu, vodu i sve drugo što joj je bilo potrebno. Baka Ljuba uvijek je bila skromna i zato smo je voljele iznenaditi bananama, sladoledom, čvarcima...
Voljela je iznenađenja, a nas je veselilo kada vidimo da smo razveselile nju.
Kao u svakom živom i bliskom ljudskom odnosu, znale smo se nekada i porječkati, uglavnom zato što sam je htjela nagovoriti da ode u dom kako bi zadnje dane proživjela lakše i bezbrižnije. Živjela je u trošnoj kući bez struje i vode i bilo mi je strašno gledati kako se pati. No, baka Ljuba bila je odlučna – tu gdje sam se rodila, tu ću i umrijeti. Stotinu puta mi je to rekla. Na kraju sam to i prihvatila.
Imam tisuću anegdota s njom koje bih mogla prepričati, ali ne stanu sve ovdje. Svaki put me nasmije kad se sjetim kako je vodila borbu s puhovima. Uvjeravala nas je da joj ulaze u kuću i iako smo postavile na stotinu zamki, nismo našle nijednog. Jednom smo čak u tišini provele cijeli dan s njom da vidimo puhove, ali nije ih bilo. Nije voljela ići kod doktora pa je nas „zadužila“ da joj donosimo tablete i mjerimo tlak. I činile smo to s ljubavlju. Ona je to osjećala i voljela je i ona nas. Nije imala djece, samo nećaka Milana koji je prije nekoliko godina preminuo. Jako je patila za njim i često je o njemu govorila.
- objavio je Crveni križ.