Ako je premijer Zoran Milanović privatni let službenim avionom predstavio kao uštedu, onda valjda njegovi stranački kolege mogu nabavljati luksuzne automobile
Gledajmo to ovako: ako je premijer Zoran Milanović mogao službenim zrakoplovom odletjeti u privatni posjet Krku, i još nas uvjeravati kako se time zapravo uštedjelo, onda valjda njegovi koalicijski i stranački kolege mogu nabavljati luksuzne automobile.
Jer tako se valjda štedi.
"Svakih 4, 5 ili 6 godina vozni park treba mijenjati i to ukalkulirati u operativne troškove poslovanja kao troškove za vodu i struju, i gledati da oni budu što niži", poručio je premijer prije par mjeseci.
Odabrani diler
Pa je onda sisačko-moslavačka županica Marina Lovrić Merzel (SDP) mirne duše raspisala natječaj za nabavu luksuznog automobila vrijednog 430 tisuća kuna, plus još jedan manji od 250 tisuća. I to od samo jednog odabranog dilera.
Istog onog od kojeg je bivši šef Zagrebačkog holdinga Ivo Čović (SDP) svojedobno nabavio luksuznu limuzinu za 400 tisuća kuna, plus još dvije stotine osobnih vozila za Holding.
Proteklih mjeseci gradonačelnik Umaga Vili Bassanese (SDP) naručio je službeni automobil vrijedan 350 tisuća kuna, kao i njegov kolega iz Zaboka Ivan Hanžek (SDP), varaždinski župan Predrag Štromar (HNS) nabavio je sedam auta za milijun kuna, dok je varaždinski gradonačelnik Goran Habuš (HNS) doslovno bio široke ruke.
Njegovo službeno vozilo vrijedno 390 tisuća kuna s PDV-om trebalo je imati minimalno 260 konja, uz legendarno obrazloženje. "A čujte", rekao je Habuš za Jutarnji list, "možda smo mogli malo popustiti na snazi, ali ja sam čovjek krupnih gabarita. Imam više od 100 kilograma, 196 centimetara sam visok i ne stanem u mali i slab automobil".
Ne znamo je li to ponukalo i Marinu Lovrić da nabavi još veći i još snažniji auto, ali znamo da je Habuš rekao kako mora imati skupi automobil i zato što se boji aviona.
Sva sreća da nije premijer.
Grijana sjedala za grijane pozadine
Čak se i glavni državni revizor Ivan Klešić polakomio na auto od 600 tisuća kuna, s dvjesto konja i pogonom na sva četiri kotača, ali se nakon članka u Večernjem listu naglo predomislio. Ali zato je Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija raspisao natječaj za nabavu pet automobila procijenjene vrijednosti 1,8 milijuna kuna, s grijanim sjedalima i zvučnicima i ostalom obaveznom opremom.
Pored ovih stranaka i ovakvih političara kome više treba HDZ?
Pritom valja skrenuti pažnju na par stvari. Prvo, natječaji za gotovo sva vozila namještaju se za samo jednog dobavljača. Drugo, premda se obnova voznog parka predstavlja kao "operativni trošak", ipak se kupuju isključivo najskuplji i najluksuzniji automobili. I treće, nitko od naših dužnosnika ne voli dizelaše.
To je valjda seljački.
Guzonje u limuzinama
Uglavnom, bez obzira na to što je priča o automobilima hrvatskih političara oduvijek lavirala na granici klišea ("o guzonjama u crnim mercedesima, a sada u Audijima"), kao i demagogije ("dobri bi im bili i jugići"), gotovo redovito uspjela je isprovocirati gnjevnu reakciju građana. Danas možda više nego ikad prije.
A oni redovito rade istu stvar, kao da nam pokušavaju svoju rastrošnost nabiti na nos.
Što više govore o krizi, besparici, nezaposlenosti, rezovima, otpuštanjima i uštedama na socijali, to naši političari nabavljaju sve skuplje i sve luksuznije automobile na državni račun.
Bahatost se očito već izlizala. Ovo je postao čisti bezobrazluk.
