Mladen Frančić bio je prvi trener koji je bio prvak Irana s klubom koji nije iz Teherana. Živio je za Hrvatsku, a nije mu bilo teško ni kad su ga u Trnavi protiv Slovačke stavili na tribinu s najžešćim huliganima
ZBOGOM, FRANTA
Autor je čuda u Ahvazu, u Iranu je bio zarobljen, a igrače je kažnjavao da se drže za ruke
Belek, 2005. godina. Elitno tursko mjesto bila je tradicionalna zimska baza Dinama. Prijateljske utakmice, isprobavanje novih igrača... Često bi večeri znale biti naporne, feštalo se nakon pobjeda, pa makar bile i prijateljske, ali sljedeće jutro u 7 sati redovno bi zvonio mobitel. S druge strane Mladen Frančić.
- Romantičar, kak' je igral Dinamo? Kakav je ovi novi Paragvajac Celso? Ne valja? Pa to sam si i misli...
Franta je bio veliki zaljubljenik u nogomet, išao je na sve HNL utakmice. I na sve utakmice reprezentacije. Kada nije mogao gledati, a prijateljske utakmice Dinama i Slaven Belupa, obično nema u izravnim prijenosima, uvijek bi zvao. I pet istih rečenica. Kako je igrao Dinamo, kakav je ovaj novi, tko je bio najbolji, a tko nema mjesta i peto je bilo rezervirano za internu šalu - Romantičare s Karaburme, odnosno, OFK Beograd koji je bio mali jugoslavenski klub, s aureolom romantičara. Nešto kao svojevremeno NK Zagreb.
Te 2005. Frančić je u Zagreb sletio s aureolom prvaka Irana. U prostorijama bivšeg HNS saveza u Rusanovu ulicu naručio je odojak i pričao o čudu iz Ahvaza. O Fooladu. Tada je to bio prvi klub izvan Teherana ili Isfahana koji se popeo na iranski nogometni tron.
- Romantičar, je li znaš kaj je to biti prvak Irana, a da nisi iz Teherana? Znaš, znaš, malo sutra... - dočekao nas je i, po starom dobrom običaju, ponudio bombon. Uvijek je imao i nudio bombone, uglavnom one za koje zažalite da ste ih uzeli već nakon prvog dodira s usnom šupljinom.. Kao, primjerice, one od eukaliptusa.
Godinu poslije bio je zarobljen u Iranu. Otišli su mu najbolji igrači, momčad je bila bez glave i repa i nakon 14 kola novog prvenstva za liderom Esteghlalom iz Teherana zaostao je tek devet bodova.
- Krenuo bih odmah preko Teherana, Frankfurta pa za Zagreb, ali mi ne daju.
- Kako mislite " ne daju"?
- Ne daju mi izlaznu vizu. Stigla mi je supruga Dubravka, ali ni njoj ne daju. Klub je valjda išao u ministarstvo i žalili se da ne pristajem na 30 posto od iznosa koji mi moraju isplatiti. Dali su mi pola, 130.000 dolara, a od druge polovica, tražio sam 70 posto. No, oni nude 30 ili me ne puštaju iz Irana...
Na kraju se uspio izvući. I vratio se u Hrvatsku, bez koje nije mogao. Išao je na sve utakmice hrvatske nogometne reprezentacije, a u Trnavi, kad smo igrali protiv Slovačke, nije uspio nabaviti ulaznicu za zapad ni istok. Ostale su samo one gdje su najžešći hrvatski navijači. Iza gola.
Franta nije bio taj đir. On bi utakmicu gledao iz sjedećeg položaja.
- Mali, daj sjedni, ništa ne vidim. Sad nisam vidio tko je dodao Modriću.
Gledao je svako dodavanje, svaki prekršaj, svaku asistenciju. Pa makar morao spuštati Bad Blue Boyse i Torcidu.
Na utakmici u Beču, Austrije, koju je vodio Nenad Bjelica, i Dinama također je završio među BBB-ima. A padala je kiša.
- Je**em ti, morao sam cipele skidati na ulazu, u čarapama sam ostao...
Volio je šalu, bilo na vlastiti, bilo na tuđi račun. I prihvaćao našu šalu da bi njega i Milu Petkovića malo tko raspoznao, osim supruga ili obitelji. Upravo u Trnavi, za stolom do nas bilo je veselo društvo iz Slavonije. I nešto su pogledavali prema nama. Minutu poslije, trojica su se podigla i prišla Franti.
- Gosp. Petkoviću, može zajednička fotka, molim vas - upitali su.
Onaj Frantin pogled ispod obrva. Vidi se da mu nije baš drago.
- Nisam, Petković, već Frančić.
- Aaaa, da, da.. Ma vi ste još veća legenda.
I tako na svakom drugom gostovanju. Često je bio i gost u studiju 24sata. Nikad mu nije bilo teško doći. Ako treba, nogomet bi analizirao od ranih jutarnjih sati. Bio je čak i skaut Ćire Blaževića, no negdje je puklo. Kažu nakon onog nesretnog Debrecena.
Volio se šaliti, jednom je na foru dignuo cijelo novinarsko društvo. No, nije se dugo čekalo na odgovor.
- Franta, možemo li čestitati?
- Na čemu?
- Pa kaj niste čuli? Zvat će vas iz HNS-a, najozbiljniji ste kandidat za izbornika mlade reprezentacije. Sve su otkantali, ostali ste samo vi. Bili su i neki stranci u igru, ali je propalo...
Sljedeća tri dana Franta se nije odvajao od telefona. Nije stigao iz HNS-a, no stigao je naš poziv. Bio je izbornik nogometne reprezentacije sportskih novinara. I u prvoj utakmicu protiv reprezentacije Koprivnice pobijedili smo 3-0.
Prošli tjedan uoči utakmice protiv Austrije sreli smo se i šalili da još čeka poziv iz HNS-a...
- Pusti mladu reprezentaciju, reci ti meni tko se može pohvaliti da je bio izbornik novinara? Ha? Nabroji mi jednog.
Nije se ljutio jer bi vratio na sličan način. Bio je čovjek koji se nikad nije ljutio. I vjerojatno će svakom ostati upamćen po nečemu, nama po jednoj stvari. Dok je bio trener Slaven Belupa, kluba s kojim je radio sjajne rezultate, iza ponoći je s čašom ulovio Mateja Bagarića i Nikolu Raka. Dečki su malo popili.
- Ej, dođi sutra na trening da vidiš kaj ću im napraviti - nazvao je.
Trčali su krugove držeći se za ruke. Praksa koju je radio u svakom klubu u kojem je bio.
Anegdota je sto... Jednom je počastio jer je za dva dana trebao dogovoriti posao u Iranu, gdje je bio cijenjen. Ili u Saudijskoj Arabiji. Pojelo se i popilo, a još jedan pokojni zagrebački fakin Stanko Eskolić, dobacio je.
- Kaj ak propadne posel, tko bu to platil? Nemoj, Franta, da poslije na rate plaćamo.
- Ma ne bu, to je već zakapareno. Kad ti ja velim da je sigurno - odgovorio je Franta i naručio još jednu rundu.
Sutradan je javljeno da posao - otpada. Ništa od posla. Ni od love.
- Ma neka, ionak sljedeći tjedan igra Hrvatska, pa bum to išao pogledati... To se gleda srcem,
- Franta, kako Hrvatska igra, dobro da vas ne izda srce - našalili smo se.
- Ako već mora, neka izda na Hrvatskoj....
Zbogom, Franta...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
