Antonia Dora Pleško: 'Povratak na scenu je za tatu i strica. Vjera mi je pomogla da nađem mir...'

Ti si rođena za binu... "Čudo od djeteta" s 11 godina oborilo je s nogu i Ninu Badrić. Jedna od naših najboljih pjevačica često je ostajala bez teksta u "Supertalentu", kao i njezini kolege iz žirija, Dubravko Merlić i Enis Bešlagić. Danas Antonia Dora Pleško ima 25 godina, gledamo je u "Tvoje lice zvuči poznato", a povratak na scenu posvetila je tati i stricu bez kojih je ostala. Karte za omiljenu pjevačicu Dua Lipu u Puli, nažalost, nije kupila, nije pomoglo ni što je na 15 minuta zbog toga prekinula snimanje "TLZP-a", no oduševljeno je pristala za našu naslovnicu utjeloviti britansku pjevačicu kosovskog podrijetla.

U EPIZODI 'TVOJE LICE ZVUČI POZNATO' Antonia Dora Pleško oduševila žiri svojom izvedbom Axl Rosea

Prvo pa muško bilo je u prvoj emisiji “Tvoje lice zvuči poznato” kad ste na jednu večer postali Mate Mišo Kovač, a u nedjelju ćete se transformirati u još jednu legendu - Terezu Kesoviju.
Ima li treme?

Naravno da ima malo treme i napetosti jer je velika diva u pitanju, pa s tim dolazi i doza odgovornosti. Kad su takvi izvođači u pitanju, jedina želja mi je točku izvesti dostojanstveno. Zbog kratkog vremenskog roka koji imamo za pripremu transformacija teško je imitaciju dovesti do savršenstva kojem svi težimo. Srećom, imamo na raspolaganju odlične mentore koji nam olakšavaju taj posao. No naravno, mimo plesnih i pjevačkih proba, trudim se svaku ulogu detaljno proučiti - od pokreta koji su karakteristični za pojedinog izvođača i ponašanja na sceni do boje glasa i možda nekoga specifičnog izgovora ako ga taj izvođač ima.

Nije lako biti legenda, pa makar i u showu?

Nije, ali je super osjećaj (smijeh)!

Koja vam je transformacija najviše sjela, s koja vam je bila najizazovnija?

Stvarno ne mogu izdvojiti nijednu omiljenu transformaciju zasad jer sam u svakoj maksimalno uživala i pokušavala biti ta osoba. Možda ove splitske uloge (Mišo, Grašo, Rozga, Jole) imaju posebno mjesto u mom srcu jer sam se s njima poistovjetila, ali zaista su mi sve dosadašnje transformacije bile jako zabavne. No na ovo pitanje najbolje ću vam odgovoriti nakon kraja showa, kad saberem dojmove nakon svih 13 transformacija. Što se tiče najizazovnijih uloga, sve su zahtjevne na svoj način, ali možda bih tu izdvojila Farruka zbog količine stranog teksta i brzog tempa pjesme, ali i zbog maske.

Niste dvojili ni sekunde da prihvatite poziv u show?

Ni sekunde! To je bila moja želja već dugo godina. Kao mala sam obožavala imitirati pjevače, pa mi je ovo zaista ostvarenje dječjih snova. Sjećam se da sam sjedila u najdražem kafiću pokraj svoje kuće u Splitu i da sam dobila mail u kojem je bilo riječi o projektu za Novu TV i kontakt broj, odmah sam imala osjećaj da je TLZP u pitanju i kad mi je producentica rekla da je to to, viknula sam joj od sreće i rekla: 'Znala sam'.

Samouvjereni ste, odlučni i vrckavi kao i kad ste prvi put stali na pozornicu “Supertalenta”. Bilo vam je tek 11 godina. Prozvali su vas “čudom od djeteta”. Je li vam to i u jednom trenutku bio teret?

Sad s 25 godina mogu reći da je bio teret koji u tom periodu nisam toliko osjetila zahvaljujući mami koja se brinula o svemu, kao i o tome da ostanem normalno dijete i da koliko-toliko imam bezbrižno djetinjstvo.

Imali ste podršku roditelja da se prijavite u “Supertalent”? Ili su smatrali da ste premladi za svjetla pozornice?

Naravno da sam imala podršku roditelja. Toliko sam to željela, a uz to sam željela još sto drugih stvari. Bila sam jako svestrano dijete i imala sam puno hobija. Nije bilo lako biti moj roditelj (smijeh).

Nina Badrić tad vam je rekla: “Ti si rođena za binu”... Kad ste prvi put to shvatili? Da vas privlače svjetla pozornice, glazba, imitacija...?

Kad sam s osam godina u Gradskom kazalištu mladih u Splitu imala prvu solo točku u dječjemu mjuziklu. Bila sam tu samo ja, moj glas i reflektor. Publika mi se dignula na noge i neprestano pljeskala. Tad sam shvatila da je to to.

Iako niste tad pobijedili i postali Supertalent, to vas je odvelo do snimanja američke serije “Rhythm Village” na Bahamima. Tad ste bili četvrti osnovne. No pričali ste da je bilo izazovno to vrijeme, suočavali ste se s brojnim uvredama, ružnim komentarima, vršnjačkim nasiljem?

Bilo je jako teško, ali me naučilo puno toga. Uvijek sam opraštala, pružala ruku drugima i imala veliko srce. Često me to koštalo, ali sad kad se svega sjetim, ne žalim ni za čim jer smatram da me to izgradilo u dobrog čovjeka. Sad me ti ljudi koji su me maltretirali zovu na kavu i čestitaju mi na svim mojim uspjesima.

U današnje vrijeme vršnjačko nasilje sve je izraženije. Mislite li da bi se o tome trebalo više javno govoriti?

Smatram da bi se trebalo više pričati o mentalnom zdravlju na društvenim mrežama. Puno djece nema jednostavni odnos s roditeljima i vjerojatno im ne mogu reći sve što ih muči, a izvan toga možda i nemaju prave prijatelje, pa se zatvore u sebe i onda jednom 'puknu'. Ljudima koji me prate uvijek kažem da mi se jave ako trebaju pričati o bilo čemu i uvijek sam voljna pomoći. Voljela bih da sam i ja u svojim teškim trenucima imala 'pravog prijatelja'. Danas ih je, nažalost, sve manje.

”Kad narastem, htjela bih biti pjevačica, plesačica i glumica”, rekla je tad 11-godišnja Antonia Dora na pozornici “Supertalenta”. Antoniji Dori sad je 25 godina, odrasla je. Želi li i dalje biti pjevačica, plesačica i glumica?

Definitivno želim. I jedno, i drugo, i treće. U ovom showu sam shvatila da bih se voljela vratiti u kazalište i posvetiti glumi. Ali samo opušteno i dan po dan. Sve dolazi točno onda kad treba.

Tijekom odrastanja jeste li se puno preispitivali čime biste se bavili? Završili ste srednju Školu za likovnu umjetnost i modni dizajn. No glazba je uvijek bila tu...

Probala sam puno stvari i radila na različitim mjestima koji nisu vezani uz umjetnost. Brzo sam shvatila da se tu ne osjećam potpuno i nastavila ići svojim putem. Vrlo rano stala sam na pozornicu i krenula tim smjerom, pa mislim da je sasvim normalno da se u nekom trenutku rodi znatiželja prema drugim zanimanjima, no ipak ispada da je za mene to bio pravi izbor i drago mi je što se sve baš tako posložilo.

Nakon što ste sudjelovali u “Supertalentu” drugi put, u petoj sezoni koju u šali nazivate “odrasli Supertalent”, surađivali ste s Antom Pecotićem i tako počeli svoj glazbeni put. Mislite li da je danas teže mladim glazbenicima da uspiju nego prije?

Definitivno je teže jer imamo naše standardne vrhunske glazbenike koji su već puno godina tu, a i puno novih mladih izvođača. Trebaš pogoditi s jednom pjesmom i to je to, a nitko ne zna po kojem kroju se ta pjesma treba napraviti. To se jednostavno dogodi.

Čiji savjet glazbenika najviše pamtite? Kojeg se uvijek rado sjetite u izazovnim vremenima?

Puno lijepih savjeta sam dobila, ali rado se sjetim lijepih riječi Tedija Spalata, Nine Badrić, Tončija Huljića…

Jeste li nekad htjeli možda odustati od glazbe?

Znala sam se nekad preispitivati i gubiti nadu, ali to je normalno i prirodno. Usponi i padovi sastavni sui dio života, kako privatnog tako i poslovnog, ali sve je to prebrodivo dokle god je čovjek uporan i ima neki zacrtan cilj.

Jednu od zadnjih pjesama napisao vam je Ivan Huljić, nastupate često po festivalima. Što novo pripremate?

'Igračka' koju je napisao Ivan Huljić možda je čak moja najdraža pjesma i definitivno bih voljela nastaviti u tom smjeru. Obožavam raditi s Ivanom i Hrvojem Domazetom jer smo mladi, puni ideja i super funkcioniramo. Vjerujem da su u međuvremenu nešto 'iskemijali' što bi mi moglo odgovarati. Trenutačno sam se maksimalno fokusirala na 'Tvoje lice zvuči poznato' jer je to zaista projekt koji traži ozbiljnu angažiranost, pa mi uz probe i vježbe ne ostaje puno slobodnog vremena za neke velike stvari. Nakon showa slijedi kratak odmor, a sve što nakon toga budem pripremala, otkrit ću vam na vrijeme.

S kime biste voljeli surađivati na estradi?

Nemam neke posebne želje, volim da me život iznenadi!

Show “TLZP” je na neki način i vaš povratak na glazbenu scenu nakon dviju obiteljskih tragedija, nagloga gubitka strica Srđana, a nekoliko mjeseci poslije i tate Damira, od kojeg ste i naslijedili dar za imitaciju. Što nosite u srcu od njih? Koje najdraže uspomene s njima pamtite?

Ovaj moj povratak na glazbenu scenu je za njih. Toliko su željeli da budem u ovom poslu, tamo gdje zaslužujem i sad kad polako ali sigurno moje vrijeme dolazi, vjerujem da pucaju od ponosa.

Što vam je najviše pomoglo u zacjeljivanju?

U 'zacjeljivanju' sam najviše pomogla samoj sebi. Pomirila sam se s tim da je to život i da nitko od nas ne zna što nas sutra čeka. Iz svega toga ružnog i tužnog sam krenula živjeti život punim plućima i ne opterećivati se glupostima. Oni su moji anđeli koji su sa mnom svaki dan u svakom trenutku. Najveća potpora su mi svakako obitelj, prijatelji i dečko.

Kad vas stisne oko srca, u čemu pronalazite utjehu?

Volim biti okružena ljudima koje volim. Nema ih puno, ali za mene dovoljno.

S napadajima panike borite se već nekoliko godina. Najteži ste imali tijekom odmora u Meksiku kad ste završili u bolnici. Kako se borite s tim?

Sama sebi u glavi objasnim neke stvari jer samo sebi mogu pomoći. Vratila sam se vjeri, idem kod fra Stjepana Brčine na klanjanje i duhovne večeri te tu isplačem svoju dušu i pronađem mir.

PODIJELITE SVOJE MIŠLJENJE ANKETA Tko vam je bio najbolji u novoj epizodi showa 'TLZP'?

Želite graditi karijeru u Hrvatskoj ili se vidite možda vani?

Zasad želim graditi karijeru u Hrvatskoj jer ne vidim smisao bježanja od mjesta gdje sam rođena i gdje pripadam. Naravno, vidim se i vani ako se pruži lijepa prilika.

Veliki oslonac vam je partner, fotograf i snimatelj s kojim ste u vezi pet godina. Čime vas je osvojio? Živite zajedno na dvije lokacije - u Zagrebu i Splitu?

Moj dečko i ja imamo stabilnu i lijepu vezu već dugo i super funkcioniramo zajedno. Međusobna smo si podrška i volimo sve ostvarivati sami. Živimo i u Splitu i u Zagrebu, a ponekad smo i na Hvaru.

Još odmalena sanjarite da nastupite na Eurosongu. Možemo vas vidjeti uskoro na Dori?

Kad bude trenutak i kad osjetim da je vrijeme za to, voljela bih predstavljati svoju zemlju na Eurosongu. Dostojanstveno.

Obrađivali ste sve eurovizijske pjesme, čak i na izraelskom. Okupite li se s društvom uz TV pa gledate Eurosong?

Jaaaaako ozbiljno shvaćamo Eurosong moji prijatelji i ja, tako da je okupljanje kod mene obavezno. Fan sam Eurosonga od malih nogu i to je jedna tradicija koju njegujemo iz godine u godinu, pa tako jedva čekam i ovogodišnje okupljanje.

Što kažete na Baby Lasagnu? Sviđa li vam se “Rim tim tagi dim”? Imamo li šanse u Švedskoj?

Nakon toliko godina napokon sam zadovoljna s čim idemo na Eurosong i prvi put nemam nijednu zamjerku. Očekujem visoki plasman i navijamo na najjače. Nisam još imala priliku upoznati Marka, ali sam sretna što nas predstavlja prizeman i skroman dečko koji je neizmjerno talentiran i želim mu svu sreću na njegovu glazbenom putu jer to i zaslužuje.