Što je više urota i laži, HDZ je građanima miliji i draži. HDZ je uvjerljivo najjača politička opcija u zemlji, unatoč aferama i skandalima, porazima u pandemiji i promašajima u potresu. Pored ovog HDZ-a nema više nikoga.
Čini se da ona famozna "urota medija i oporbe" koji, prema tvrdnjama Predsjedništva HDZ-a, rade na rušenju vladajuće stranke, doista daje rezultate.
HDZ je u najnovijim anketama još malo popravio rejting.
Prema novom Crobarometru, istraživanju koje za Novu TV provodi agencija IPSOS, HDZ je i dalje najjača hrvatska stranka koju podržava 31 posto birača, a rejting mu je čak malo skočio u odnosu na prosinac.
Što je više urota i laži, HDZ nam je miliji i draži.
I ne samo urota i laži.
HDZ je anketiranim građanima miliji i draži unatoč aferama sa županom Ivom Žinićem i gradonačelnikom Darkom Puljašićem, a priključio im se i krapinsko-zagorski Žarko Tušek navodnim pokušajem kupovine neovisnog vijećnika. Draži im je unatoč promašenoj borbi protiv koronavirusa koja je rezultirala s gotovo pet tisuća umrlih. Draži im je usprkos sporoj reakciji na petrinjski potres, kao i aferama koje su ispale iz ormara, naročito posljedice poslijeratne obnove.
HDZ ostaje vjeran sebi, a birači HDZ-u.
Ne afera, nego urota
Oni u HDZ-u ne vide problem, nego rješenje. Ne vide aferu, nego urotu. Ne vide korupciju, već vide Andreja Plenkovića kako se (ne) obračunava s korupcijom u svojim redovima. Ne vide smrt od korone, već kako nas HDZ spašava korone. I ne vide posljedice potresa, već kako se HDZ nosi s tim posljedicama.
Unatoč činjenici da ni deset mjeseci nakon zagrebačkog potresa obnova još nije počela.
Što je gore, HDZ-u je bolje. I što je više straha, ljudi se više okreću HDZ-u kao stranci na vlasti. Okreću se HDZ-u kao uzdanici u zapošljavanju ili preživljavanju. HDZ je postao jedina adresa kojoj se isplati obratiti.
Ne odmaže pritom čak ni činjenica da je HDZ konstantno u oku javnosti: bilo po lošem, bilo po dobru.
Usisao kisik
HDZ je usisao sav kisik drugim političkim opcijama. Sve se vrti oko HDZ-a, Plenković je svakoga dana u dnevnicima i na naslovnicama, ministri pune televizijske minutaže i stranice novina, a kad izbije i poneka afera, opet je HDZ tu da na nju reagira.
HDZ kvari, ali HDZ i popravlja.
Ipak, ova najnovija anketa u kojoj HDZ raste iako Hrvatska tone, manje govori o uspjehu Plenkovićeve stranke, a više o totalnom potopu opozicije.
Možda je priča o HDZ-u tragična, na više od jednog načina, ali još je tragičnija činjenica da je druga najjača stranka, SDP, dvostruko slabija od HDZ-a u anketama, raste jedino Možemo!, dok je Škorin Domovinski pokret pao s devet na samo 7 posto.
Ova anketa ne pokazuje, dakle, snagu HDZ-a, koliko demonstrira slabost opozicije.
Gdje je strah kad ga trebamo?
Sada se događa ono čime je prijetio Tomislav Karamarko, da će raditi na tome da se SDP sroza na ispod deset posto glasova, a politika Andreja Plenkovića ukinula je strah od radikalne desnice i pasivizirala birače liberalnog centra i ljevice.
Oni se više ne boje Plenkovićeva, kao što su se bojali Karamarkova HDZ-a.
To je bio slučaj svaki puta kad je HDZ zakoračio u umjereni, liberalni centar i uhvatio se pod ruku s nacionalnim manjinama. Iako štanca afere, ne širi toliki strah. Odnosno, strah od korone, potresa, nezaposlenosti, gospodarskog kolapsa očito nadmašuje strah od HDZ-a.
A strah je, to sve češće vidimo, najefikasniji motivator u politici.
SDP ispod radara
SDP je praktički nestao s radara, a kad se pojavi u javnosti, onda često demonstrira akt političkog samoubojstva. Kao što je cijepljenje zastupnika zajedno s HDZ-om, oslikavanje porušenog Siska plakatima gradonačelnice Kristine Ikić Baniček ili kandidiranjem Gordana Marasa na izborima u Zagrebu.
Peđa Grbin ne može se nametnuti kao lider oporbe, jer mu često tu ulogu preuzme Zoran Milanović, najdraži neprijatelj Andreja Plenkovića, a devastirana stranka nesposobna je nametnuti se kao pandan HDZ-u.
S druge strane, desnica je opet postala talac HDZ-a, naročito s nedavnim raskolom u Škorinu pokretu, dok su pandemija i potresi oduzeli desnici omiljene ideološke i svjetonazorske teme na kojima gradi svoj rejting.
Za ove probleme desnica nema rješenje.
Baršunasti orbanizam
I tako, malo po malo, Plenković pretvara Hrvatsku u mekšu, baršunastu verziju Orbanove Mađarske ili čak Vučićeve Srbije, gdje HDZ preuzima ulogu jedine i neprikosnovene političke opcije, nestaje liberalno-lijeva opozicija, a jedino mediji još nastupaju kao kritička opcija.
Takav trend tipičan je za svaku autokraciju, a Hrvatska se polako pretvara u jednu. Mediji postaju "neprijatelji naroda", zadnja opcija u propitivanju vlasti koja sve više proziva i javno optužuje medije, s očitom namjerom da novinare i medije učini nerelevantnim kao što je učinila političke konkurente.
I zato Plenković u zadnje vrijeme sve otvorenije napada medije jer samo njih još nije u potpunosti pokorio. Priče o "uroti" postavljaju novinare u poziciju neprijatelja vlasti, ali i političkih aktera, čime se želi srušiti povjerenje građana u medije, gurnuti političku opoziciju na marginu i mobilizirati HDZ-ove birače.
Na poprištu koje počinje sličiti na stratište trebao bi, dakle, ostati samo HDZ, odnosno samo Andrej Plenković.
