Ivo Sanader otvarao je, čak dvaput, gradilište Pelješkog mosta, Andrej Plenković slavio je spajanje, pa otvaranje Pelješkog mosta. Ali tu sličnosti ne prestaju. Plenkovićev stil vladanja neodoljivo podsjeća na Sanadera.
Ivo Sanader otvorio je radove na Pelješkom mostu - i to čak dvaput - Andrej Plenković je čak dvaput organizirao slavlje na Pelješkom mostu, lani kod njegova spajanja, ovoga tjedna kod svečanog otvaranja.
Ivo Sanader je koristio Pelješki most u predizborne svrhe, Andrej Plenković će ga koristiti u političke, a uskoro sigurno i u predizborne.
Uglavnom, Andrej Plenković nastavlja tamo gdje je Ivo Sanader stao.
I to ne samo oko Pelješkog mosta u čijem se vremeplovu nije mogao izbjeći spomen na premijera Sanadera (u pratnji Dubravke Šuica) kod otvaranja gradilišta, kao i premijera Plenkovića (opet u pratnji Dubravke Šuica) kod otvaranja samog mosta.
EU lova
Plenković je na otvaranju mosta naglasio važnost financijske pomoći Europske unije, prema kojoj je Ivo Sanader stremio, a zatim svojim odlaskom - i svojim uhićenjem - otvorio put zaključenju pregovora i ulasku u članstvo. Kada se Hrvatska napokon dokopala novca za gradnju mosta.
Paralela i poveznica dvojice HDZ-ovih premijera ima, dakle, posve dovoljno, jedna je svakako i činjenica da se radi o jedinim premijerima u post-tuđmanovskom razdoblju koji su uspjeli osvojiti dva mandata. I koje su njihovi protivnici s desnice proglašavali udbašima.
Ali ima toga još.
"Mađar uz Hrvata"
Recimo, Hrvatska je i dalje u posebnom odnosu s MOL-om u Ini, Hrvatska još uvijek ne može izboriti izručenje bivšeg predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernadija, dok ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman udara ritam odnosima s Mađarskom svojom parolom "brat uz brata, Mađar uz Hrvata".
Napokon, u mandatu Ive Sanadera Hrvatska je prvi puta probijala famozne "psihološke granice" u vezi goriva, sada ih ponovno probija u mandatu Andreja Plenkovića.
I to duplo jače.
I vladu Andreja Plenkovića obilježila je korupcija. Doduše, u ovom slučaju korupcija se ne slijeva prema samom premijeru, ali se zato korupcija vrti oko premijera koji brojem smijenjenih i uhićenih ministara nadoknađuje milijune zamračene u Sanaderovu mandatu.
Možda se ne krade toliko, ali se zato hapsi naveliko.
Mijenjaju HDZ
Naravno, Andrej Plenković naslijedio je i Sanaderov model vladanja. Zatvorio se u Banske dvore s uskim krugom suradnika, ne zamarajući se previše HDZ-om koji mu kvari imidž i izlaže ga neugodnostima, baš kao što je to svojedobno prakticirao i europejac Sanader. Obojica su obećali da će "mijenjati HDZ", obojica su uzela Milorada Pupovca za okosnicu svoje koalicije, obojica imaju Zorana Milanovića za političkog protivnika.
A HDZ je u potpunosti podčinjen kultu ličnosti predsjednika. U stranci je ugušena bilo kakva opozicija, a Plenković se okružio podanicima i poslušnicima.
Ivo Sanader uspio je u prvom dijelu mandata svojom umjerenom retorikom šarmirati i očarati liberalnu ljevicu, što sada uspješno ponavlja i Plenković. I kao što Sanader na političkoj ljevici nije izazivao panični strah, pa stoga ni pretjeranu mobilizaciju na izborima, tako sada ni Plenković ne tjera ljevicu da se posebno angažira kako bi se Hrvatsku spasilo od ovakvog premijera.
Nije sjajno, ali nije ni najgore.
Rasturili oporbu
Plenković je uspio umrtviti, rasturiti ili naprosto kupiti opoziciju, žetončiće, preletače i optuženike. HDZ je ubio desnicu, utišao ljevicu i zagospodario političkom scenom.
Doduše, Sanader je dinamitom rušio ustaške spomenike, dok Plenković i dalje odbija zakonski sankcionirati isticanje ustaških i fašističkih simbola i svojim "dvostrukim konotacijama" praktički je legalizirao pozdrav Za dom spremni.
I da, Plenković želi kontrolirati medije, kao što kontrolira pravosuđe, institucije i čitavu državu. U Sanaderovu stilu.
Sanader je pobjegao s dužnosti, a potom i preko granice. Od Plenkovićeve vladavine bježi se iz Hrvatske.
Kao što se vidi, Pelješki most bio je samo simboličko podsjećanje na ono što povezuje dvojicu premijera i šefova HDZ-a. Nažalost, političkih sličnosti ima još više. Čak i previše.
