San iz kojeg se nadam da se neću probuditi, da sutra ovo sve neće biti stvarnost. Sretan sam i ponosan na Barbaru, na cijelu obitelj, cijelu Hrvatsku, klub Pujanke s kojim smo od atomskog skloništa došli sve do olimpijskog zlata. Sve što smo napravili, nemam riječi. To je nešto što se može samo sanjati, a kad to imaš u rukama, preplave te tolike emocije da ostaneš bez teksta, rekao je nakon zlatne medalje Barbare Matić (29) u judu u kategoriji do 70 kg njezin trener Vladimir Preradović.
Barbara se kao prva nositeljica nije borila u prvom kolu, a zatim je naredala slavlja - u drugom kolu protiv Nizozemke Kim Polling, dok je u četvrtfinalu bila bolja od Španjolke Ai Tsunode Roustant. U polufinalu je hrvatska predstavnica uspjela srušiti Nizozemku Sennu van Dijke i nakon toga nastavila zahvatom držanja što joj je donijelo pobjedu ipponom. U finalu je slavila protiv Njemice Miriane Butkereit (30)!
- Danas je bila nepobjediva, fokusirana, sve što smo radili je bilo usmjereno za današnji dan. Kad se malo pokušam odmaknuti od toga, nije moglo završiti nego sa zlatom. Svaki sportaš i trener bio bi zadovoljan s bilo kojom medaljom, ali imati europsko, svjetsko i olimpijsko zlato, Barbara je ušla u povijest hrvatskog sporta - rekao je Preradović pa se osvrnuo na borbu za zlatnu medalju:
- Finale je počelo jako dobro, uhvatila je držanje i šteta što nije završila do kraja da to bude glatko. S odličnim kretanjem je rutinski privela borbu kraju, Njemica ju nije ugrozila ni u jednom trenutku, izdominirala je. U trenerskoj stolici osjećam se kao lav u kavezu jer možeš govoriti samo u kratkoj pauzi, bojiš se da ne oštetiš svog natjecatelja u svemu tome, malo su ruke vezane, ali tako je. Više sam se radovao nakon polufinala jer smo imali tu medalju koju smo toliko sanjali. Ali vrlo brzo smo pribrali glave, znali smo da nas čeka još jedna borba. Odradili smo to na vrhunskom nivou, ali tek idućih dana ćemo vidjeti što smo napravili.
A sve je počelo još prije 23 godine kad je Barbara bila u prvom razredu osnovne škole, a trener Vladimir je prepoznao talent.
- Brat i ja smo došli kod njene nastavnice, održali prezentaciju juda, Barbari se to svidjelo i od prvog razreda osnovne škole smo zajedno. Proputovali smo cijeli svijet, uspone i padove, jako puno lijepih stvari. Kao obitelj smo, ispričali smo jednu lijepu hrvatsku sportsku priču - zaključio je.