Krivnja je lovac.
Sudbina je lovac.
Sramota je lovac.
Strah je lovac.
Imam sve knjige od ove spisateljice, Rute Sepetys, no Sol u moru je prva knjiga koju sam pročitala. Odmah na početku vam mogu reći kako vrijedi izdvojiti vrijeme. Osim što mi se svidjela sama radnja i psihološka karakterizacija likova, očarao me njezin stil pisanja. Iako je tema poprilično teška, zbog njezinog načina pisanja čita se lako i brzo.
Sama činjenica da je ova knjiga inspirirana istinitim događajem, priziva poseban osjećaj tijekom čitanja – svaka emocija se čini kao da je opipljiva.
Radnja je smještena u 1945. godinu, vrijeme kada se Drugi svjetski rat bliži kraju u Istočnoj Pruskoj te se tisuće izbjeglica kreću prema slobodi. Priču pratimo iz perspektive četvero ljudi koji dolaze iz različitih gradova i svatko od njih skriva svoju tajnu. Među njima su Joana, Florian i Emilia, čiji se putevi sastaju na putovanju do “Wilhelma Gustloffa” – broda koji obećava spas. Baš kada se čini da im je sloboda nadohvat ruke, dolazi do nezamislive tragedije. Deset tisuća ljudi na brodu – odrasli i djeca- moraju se boriti za isto: preživljavanje.
Sjećam se kada smo u osnovoj školi učili o Prvom i Drugom svjetskom ratu. Neću reći da sam mrzila tu temu, ali od svih lekcija, najmanje sam ju voljela. Tada sam došla u srednju školu i shvatila sam da nisam dovoljno razmišljala o tome da bi me zainteresiralo. Nisam dovoljno uzela u obzir težinu tih događaja.
Ruta je vrhunski prikazala najveću pomorsku katastrofu u povijesti – Potonuće Wilhelma Gustloffa. Njezini likovi su vrlo emocionalni i realno prikazani. Joana je mlada bolničarka, ujedno i dezerterka podrijetlom iz Litve. Putuje s malenom skupinom ljudi – postolar, dječak siroče, slijepa djevojka, žena “div” i trudna djevojka. Radi događaja iz prošlosti koji ju proganja, ima još veću potrebu drugima pomagati.
Išla sam od jedne osobe do druge, liječeći žuljeve, rane, ozebline. No nisam imala lijeka za ono što je najviše morilo ljude. Strah.
Florian je Prus koji tvrdi da ga je nacistički vođa Erich Koch poslao na važan zadatak. Na prvi pogled se čini kao bešćutna osoba, ali kako radnja ide svojim tokom shvaćamo da ga kao i ostale proganja duh prošlosti i rata. Na samom početku spašava život Emiliji te se zajedno pridružuju maloj skupini u kojoj upoznaje Joanu.
Jesmo li zbog rata postali zli ili je rat samo aktivirao zlo koje se već skrivalo u nama?
Emilia je Poljakinja koja ima četrnaest godina. Upoznaje Floriana koji ju spašava od Rusa. Zbog toga nadjene mu nadimak “vitez”. Nakon što naiđu na skupinu, Joana otkriva kako je Emilia trudna.
Znala sam legendu o pticama. Galebovi su bili duše mrtvih vojnika. Sove su bile duše žena. Golubice su bile nedavno preminule duše neudanih djevojaka. Postoji li ptica za duše ljudi poput mene?
I Alfred. Pravi Nacist koji drži do pravila. Sebe smatra herojem i hrabrim muškarcem. Kroz priču je prikazan kao negativac koji bi učinio apsolutno sve kako bi postao zapamćena povijesna ličnost. Cijelo vrijeme u glavi piše pisma svojoj velikoj ljubavi Hannelore.
Noći su kod kuće bile mračne i mirne. U toj je tami dužnost zvala… No, zapravo, slatka moja, kakvog sam izbora imao?
Ova knjiga nam pruža djelomični uvid u grozote rata. Prikazuje slom Njemačke i patnju nedužnih ljudi. Titanic je najpoznatija pomorska katastrofa, ali ne i najveća. Mali broj ljudi govori o Wilhelmu Gustloffu koji je sa sobom u dubine Baltičkog mora odnio gotovo deset tisuća žrtava – što je skoro sedam puta više od Titanica.
Uslijedila je trenutačna tišina, ostavljajući ništa osim zvuka vjetra i valova. Njihali smo se naprijed-nazad, gore-dolje, valovi su zapljuskivali i izvijali se dok je zvuk onih koji su plakali rominjao kroz mrak.
Ova knjiga nema sretan završetak, ali smatram da se ovakve stvari ne trebaju uljepšavati. Roman je šokantan i prikazana su sramotna djela nečovječnosti, ali nećete požaliti ako ga pročitate. Svaka osoba doživjet će ga na svoj način…
Rat je katastrofa. Kida obitelji na nepovratne komadiće, no oni koji su otišli nisu nužno i izgubljeni.
Znanje je izdalo knjigu u KDS izdanju, tako da je možete nabaviti po vrlo povoljnoj cijeni. Po žanru je povijesna fikcija. Korice su meke te knjiga ima 355 stranica, skupa s riječi autorice koja priča o tome kako je nastao roman.
“Gledajući dijete, odjednom sam osjetila glad za svojom zemljom, za njezinim debelim pčelama koje nose nektar s cvjetova jabuke i za pticama koje pjevaju u jatima boje lješnjaka.”
“Smrt ima tisuću vrata da kroz njih izađe život. Naći ću jedna.”
“Plakao sam jer nisam imao cipele dok nisam sreo čovjeka koji nije imao stopala.”
“Per aspera ad astra – Preko trnja do zvijezda.
Recenzije knjiga Hermine Stefanović možete pratiti i na blogu Dva boema.