Vino je tradicija u našoj obitelji. Nismo imali vinograd, ali smo redovito pili vino. Obilazeći male vinarije, vidjela sam koliko ti ljudi vole vino te poželjela i sama osjetiti takvu ljubav, priča Lana Alujević (41).
POGLEDAJTE VIDEO: Gradska cura kupila je vinograd: 'Rekli su mi da si bolje kupim cipele'
Rođena Zagrepčanka, čiji su roditelji podrijetlom iz Dalmacije, ima prekrasan vinograd od 2500 četvornih metara na cesti kojom se iz Jastrebarskog preko Plešivice ide za Samobor.
- Ozbiljnije sam počela kušati vina tijekom studija na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. Okupila bi se ekipa, kupili bismo vino i uživali - prisjeća se te dodaje kako je na Pelješcu shvatila koliko joj je lijepo u vinogradu.
POGLEDAJTE VIDEO: Diplomirani pravnik vratio se zemlji i proizvodi rakiju
- Gledala sam prekrasnu vinariju Korta Katarina, koja ima i izvrsna vina, pa poželjela i ja krenuti tim putem - govori.
Prva je ideja bila kupiti vinograd na Drveniku Velom, odakle joj potječe dio obitelji. No shvatila je da se, živeći i radeći u Zagrebu, neće moći brinuti o njemu.
- Neodrživa priča za koju nisam imala ni novca, ni znanja, ni vremena. Na Plešivicu me ‘povukao’ tamošnji vinar Krešo Ivančić, s kojim sam se sprijateljila učeći o vinu. ‘Preostaje ti samo da dođeš k nama’, rekao mi je. Poslušala sam ga i nisam pogriješila. Štoviše, njemu i obitelji nikad na tome neću moći dovoljno zahvaliti - vesela je i danas zbog te odluke Lana.
No nije bilo jednostavno doći ni do vinograda na Plešivici.
Htjela je monosortni vinograd zasađen sauvignonom ili chardonnayom. Napravila je letke pa, kaže, članove obitelji “potplatila” ručkom u restoranu Karlo na Plešivici da ih lijepe po stupovima javne rasvjete u Samoboru i na Plešivici. I sami su tražili vinograd, obilazili one s jaskanske i samoborske strane.
Leci koje su Lana i članovi njezine obitelji polijepili po “banderama” brzo su počeli davati rezultate. Vlasnici vinograda na Plešivici i u Samoboru počeli su je nazivati. Svakom je obećala da će doći vidjeti što nudi.
- Starijim se ljudima svidjelo to što netko mlad želi vinograd, kad već njihovu djecu to ne zanima. Obilazili smo tako obje strane brijega, no bolje smo se osjećali s jaskanske. Tako je mama u jednom trenutku u Samoboru rekla: ‘Idemo mi na našu Plešivicu’ - smije se Lana.
- Vinograd na položaju Veli dol stvarno je poseban, svi ga vide kad iz Jaske preko Plešivice idu za Samobor. Trsovi su u najboljoj dobi, 11 im je godina, a tu je i kućica. ‘Propadne li mi priča s vinom, ostat će vikendica’, razmišljala sam. Nije bilo lako, cjenkali smo se, pa sam u veljači 2018. godine rekla bivšem vlasniku da zajedno počnemo obrađivati vinograd, a o cijeni ćemo se kasnije dogovoriti. Tako je i bilo. Podigla sam kredit na 10 godina i u svibnju 2018. potpisala ugovor - prisjeća se Lana Alujević.
Dobila je željene sorte sauvignon i chardonnay, ali i zeleni silvanac, koji je isprva mislila iskrčiti. Odgovorili su je, rekli joj neka ipak prije napravi vino i vidi što može od njega dobiti.
- Napravila sam to vino od silvanca i zaljubila se - kaže.
Zeleni silvanac je austrijska vrsta nastala križanjem savagnina iz francuske regije Jura, koji se u Austriji spominje još u 14. stoljeću pod danas puno poznatijim nazivom traminac, s nekim križancem. Prvi zapis o silvancu, pak, datira iz 1665. godine, kad su ga njemački cisterciti donijeli iz Austrije i posadili u opatiji Ebrach. Danas ga ima na području cijele nekadašnje Austro-Ugarske, a i u kontinentalnom dijelu Hrvatske ga desetak vinarija puni u butelje. Nažalost, donedavno nisu bili kvalitetom ravni austrijskim ili onima iz Njemačke te iz francuske regije Alsace. Velika je sreća što se Lana dala nagovoriti da silvanac ne iskrči prije nego što pokuša od njega napraviti vino zato što je riječ o najboljem zelenom silvancu u Hrvatskoj.
- Odvezli smo ga Kreši i napravili 600 litara vina. Svaki dan sam nakon posla išla k njemu, pratila kako se mošt razvija i učila. Sauvignon smo popili za nekoliko mjeseci, nije dočekao bocu. Kasnije smo brali zeleni silvanac i chardonnay. Imali smo ukupno tri tone grožđa. Silvanac smo brzo buteljirali, a chardonnay, nakon fermentacije u inoksu, 10 mjeseci njegovali na finom talogu u bačvici od 225 litara. Nakon nježnog silvanca htjela sam da moje drugo vino bude punije, a chardonnay je prava sorta za to - objasnila je Lana zašto se odlučila za burgundijsku tehnologiju “sur lie”, što znači “na kvascu”. Povremeno se i miješa kako se kvasci ne bi “uspavali”, a vino time dobije posebne arome, puniji okus te dugovječnost. Berba 2018. bila je u novoj bačvici, što se i osjeti po nježnoj aromi vanilije koju vino izvlači iz hrastova drveta.
S obzirom na to da je zaposlena u struci, ne može u vinograd ili podrum kad poželi. Prvu berbu je, prisjeća se, imala po kiši.
- Na Plešivici smo pekli morsku ribu, mirisala je nadaleko. Držali su me za vješticu - smije se.
Već u drugoj berbi, prošle godine, sama je s obitelji odlučivala o većini postupaka u vinogradu i podrumu. Savjete je, naravno, tražila od iskusnijih prijatelja, a dobila je i “konkretniju” pomoć.
Butelja ima premalo da bi ušla u vinoteke, pa se mogu kupiti samo kod nje. Zeleni silvanac 2019. stoji 59, a Chardonnay 2018. Sur lie 139 kuna.