Kasno kolovoško poslijepodne, užeglo, rekli bi naši stari. Samo cvrčak neumorno remeti mir Podosojske netaknute prirodne idile. I upravo tu u hladu stoljetne kostele na kamenom guvnu dočekuju nas žene iz Runovića i Udruge Cvit u kamenu.
- Pura nas je othranila, s grumenom tvrde runovičke pure u zovnici mater nas je u svit na studije ispratila. Pura je zaštitni znak Runovića. Pa kako da je zaboravimo kad su nam i danas puna usta mirisa i slasti - govori nam Mladenka Puljiz dok spretno kuha izvorni specijalitet ovog kraja raštiku i divlje zelje na kosti od pršuta.
Ova runovička u udruzi je zadužena za edukaciju mlađih članica u prikupljanju ljekovitih trava i divljeg zelja koje potom dijelom suši za čajeve, a dio kuha ili sirovo začinja za ukusne salate.
Malo raštike, pa grzdulje, dodati koromača obariti (prokuhati) pa staviti kuhati sa malo suhog mesa od pršuta. Dvadeset pet minuta prije nego što je raštika kuhana dodati nasitno oguljene krumpire. Kada su raštika i krumpiri skuhani, ako je gusto, može se dodati malo vode u kojoj se posebno kuhalo meso na kosti od pršuta.
Raštika se jede s purom, umjesto kruha. Za to je potrebno napose procijediti juhe u kojoj se kuhalo suho meso i u njoj skuhati puru. Vidi, uvijek treba paziti da su tri četvrtine tekućine, a jedna domaćeg kukuruznog brašna. U posudu s juhom usuti kukuruzno brašno, kuhačom napraviti križ u brašnu i pustiti dvadesetak minuta da tako lagano kuha.
Puru treba stalno miješati još pola sata. Nije pura runovička ako je ovako ne spravljaš i ako malo ne zagori. To su ti onda gušti. Hoćeš puru s kiselim mlijekom, puru i žabe, puru i šalšu od pomidora, hoćeš sa pečenicom, raštikom ili skuhanu na pravoj pivčevoj juhi. Možeš je na sto načina, ali uvijek ti je samo runovička, priča nam Mladenka.
- Želja nam je da našim radionicama pokušamo oživjeti tradicijske vrednote našeg kraja i mladima prenesemo barem dio onoga što naš kraj čini prepoznatljivim. Želimo unaprijediti kvalitetu života žene na selu i očuvati od zaborava autohtone proizvode i hranu - iznosi dio planova Sanda Lončar, runovička sa zagrebačkom adresom.
Tridesetak članica Cvita u kamenu ima zadaću dijeliti znanje i iskustvo na temeljima autohtonih običaja.
- Od ove naše seljačke hrane napravit ćemo brend kojem turisti neće moći odoljeti. Ja intenzivno u svojoj prehrani koristim jedno četrdeset pet vrsta ljekovitog bilja, a poznajem gotovo sto pedeset ljekovitih trava. Divlja mrkva je afrodizijak, čestoslavica je sveta biljka, kostrić ima slatkast okus i jako je ukusan za svježe salate, maslačak je za čišćenje krvi baš kao i ščavelj, volujsko uvo liječi depresiju, bokvica probleme s plućima, žutinica je za bolesti jetre, gospina suza je za rane, čuvarkuća je za upalu uha, ali se njeni mesnati listovi mogu jesti i korisni su za čireve, ciste. Svaka biljka ima svoju ljekovitost samo treba znati kako je i kada koristiti, ponajprije što od nje konzumirati - pojašnjava Mladenka.
Ljekovite trave, poručuju runovičke žene, u mnogome mogu preventivno djelovati na zdravlje. Zato se one vraćaju prirodi.
- Samo kada bismo malo više živjeli s prirodom i uzimali ono što nam ona besplatno nudi. Naša su sela napuštena, nema više pastira ni pastirskih stanova, nema koza da brste pute. Svi samo žurimo za poslom, sve manje je druženja - nadodat će mlada predsjednica Udruge Anita Jerković.
Zato su žene Runovića čvrsto odlučile ustrajati na promociji ovog dijela Imotske krajine i svojim aktivnostima potaknuti na razmišljanje i druge žene da im se pridruže. Puno je aktivnosti koje već sada ostvaruju, a još više je onih koje će uskoro biti realizirane. Dijelom i iz fondova.
- Okupile smo se da oživimo zajednicu, educiramo prvenstveno žene o prehrani, zdravlju, povučemo sredstva za neke projekte, oživimo stare zanate, stvorimo samoodržive projekte kako bi mladi mogli ostat na ovim prostorima - kaže Sanda Lončar glavni 'krivac' što su se žene organizirale i krenule.
A kad žene krenu, kroz smijeh će, tada u uspjeh ne treba sumnjati. Miris raštike i pure iz konobe Karaja u Podosoju za sada je još slast za nepce domaćeg čovjeka, uskoro će se ovaj recept uz još desetke izvornih specijaliteta ovog kraja naći i u Runovičkoj kuharici.
U kamenu i na kamenu, uz kamen i pod kamen, uvijek je kamen, i cvit samonikli otporan na sve baš kao i ove žene koje kažu da je život na selu teži, ali sto puta ljepši od gradske vreve.