Dean Dergić je rođen s urinarnim refluksom tako da mu se dio mokraće vraćao u bubrege od rođenja.
Od toga mu je u djetinjstvu oštećen i odstranjen jedan, a drugi mu je bubreg otkazao prije sedam godina. Nasreću, nakon nekoliko godina dijalize transplantiran mu je zdravi bubreg nepoznatog donora pa Dean živi, svira, bavi se sportom, uz stalne kontrole, ali i povremene boravke po bolničkim odjelima, kad mu se tijelo pobuni protiv presađenog organa.
- Prvi put mi je ova bolest dijagnosticirana s pet godina pa su mi napravili deset operacija koje se danas više ne rade, a mene su dodatno stajale zdravlja. Liječnici su tek u mojoj 11 godini shvatili da imam visok tlak i da jedan bubreg ne radi. Tad su ga izvadili, a uvidjeli su da je drugi oštećen, no odlučili su ga ne dirati dok ne izdrži. I izdržao je gotovo 30 godina, a ja sam se sve to vrijeme trudio živjeti kao da do toga neće doći i izvlačio iz života maksimum - ispričao je Dergić, koji je u glazbenom svijetu postao poznat po svojem bendu Zinedine Zidane i hitu “Pantaghana”, te kao vrsni gitarist u brojnim sastavima, među ostalim i benda Luke Nižetića.
Bolest ga nije zaustavila
Do otkazivanja bubrega živio je normalno, bavio se sportovima, a od lijekova je uzimao samo one za snižavanje tlaka. Nastojao je biti što više aktivan, iako je ponekad dobivao i oprečne savjete liječnika po tom pitanju. Kroz krize sa zdravljem koje su uslijedile prije šest godina prolazio je humorom na račun svoje bolesti, ali i radeći ono što voli, a to je bilo sviranje i zabavljanje drugih.
Naime, bio je Dean svojevremeno novinar, klaun i animator, a ponajprije čovjek velika srca što dokazuje i državna nagrada iz 2001. za volonterski rad koju je dobio za brigu o beskućnicima u prihvatilištu splitske udruge MoSt.
- Prvi mi je posao bio rad s izbjeglicama 1994. u Stobreču. Smišljao sam im aktivnosti, uveseljavao ih i kao Djed Mraz. Godinu nakon toga sam počeo sa svirkama, a radio sam i kao animator u ljetnoj školi stranih jezika na Šolti. Tamo sam 1998. postao novinar gradske rubrike i crne kronike u Slobodnoj Dalmaciji, a potom jedno vrijeme i u dnevniku Republika. Što se tiče novinarstva, volio sam pisanje, a to je talent koji mi je prepoznat još u školi jer sam i tad objavljivao literarne radove, no nisam se u novinarstvu baš dobro osjećao kad bi trebalo doći do informacija na teže načine i to me je potjeralo iz te priče. Jednom sam radio i tri posla paralelno, a sanjao sam sebe u četrdesetoj i nekoj kako žalim jer nisam glazbenik. Ujutro sam odlučio riješiti se tih poslova i prestati svaštariti te uhvatiti se muzike i živjeti sve one nedaće i dobre stvari - ispričao je Dean.
Bubreg mu je otkazao krajem 2011., a na prve dijalize kreće u veljači 2012., upravo tijekom splitskog snijega. Kaže kako nije imao nikakvih tegoba koje bi ga upozorile da mu bubreg ne obavlja svoju funkciju.
Naime, kako su mu objasnili liječnici, bubreg može jako dugo sakrivati svoje nedostatke. Dergić je na dijalizama proveo oko godinu dana, posrećilo mu se i presađen mu je tuđi bubreg na zagrebačkom KBC-u Rebro, s kojim i danas živi.
Život bez stresa
- Preporučujem bubrežnim bolesnicima da odlaze na česte kontrole koje su prilično rutinske. Hrvatska je u Eurotransplantu, donorskoj mreži osam europskih zemalja u kojoj živi više od 130 milijuna ljudi, pa je danas prilično olakšano dobiti kompatibilan organ.
Čekao sam na bubreg nešto manje od godinu dana, a od tada završim u bolnici uslijed nekih komplikacija otprilike svakih šest mjeseci jer organizam nastoji odbaciti strani organ. Naime, tijelo se kroz imunitet brani od svega što mu je neprihvatljivo pa se na bubregu počnu taložiti antitijela koja povremeno treba ukloniti. Postoje razne procedure, a baš sam u studenom ležao na Rebru gdje su liječnici uspješno to obavili. Trenutačno pijem oko 12 tableta, dio su imunosupresivi, dio za visoki tlak koji također imam od djetinjstva, a pio sam i 20 komada raznih lijekova, pa ovo danas možemo smatrati i napretkom. Dosta se krećem i jedem nezačinjenu hranu, također mi pomaže i meditacija kako bih se fokusirao na život sa što manje distrakcija koje bih sam sebi po prirodi nametnuo da to ne radim - kaže.