Američka je strana izgubila i ljudske živote te međunarodni ugled. Ali i unosne poslove. Irački režim nije uspio riješiti problem nasilja i raspodjelu naftnog bogatstva
Američka invazija na Irak bila je uzaludna: Za što su ratovali?
Zar smo za to ratovali? Sve je glasnije pitanje u američkim medijima. Postavljaju ga ratni veterani, ali i obitelji onih koji su u iračkoj pustinji izgubili živote. Prema službenim podacima, od početka invazije 2003. godine poginulo je 4489 vojnika, a više od 30.000 bilo je ranjeno.
Američkoj javnosti obratio se i Chelsea Manning. Američki vojnik, sad žena, poznat kao Bradley Manning, koji je osuđen na 35 godina zatvora zbog otkrivanja tajnih dokumenata WikiLeaksu. On(a) sad iz zatvora tvrdi kako je Amerika podupirala režim premijera Nourija al-Malikija koji je progonio i ubijao svoje političke protivnike.
Kao producent sam za jednu američku televizijsku kuću radio tri godine u Iraku. Bilo mi je jasno kako korupcija i revanšizam cvatu. Direktor jedne rafinerije, bez imalo skanjivanja, poslije intervju ponudio mi je prodaju nafte. Uz proviziju koja se uplaćuje na njegov osobni račun.
Dvije su stvari koje novi irački režim nije uspio riješiti. Jedan je problem spirala nasilja između Sunita i Šijita. Suniti su kao manjina tijekom Saddama vladali zemljom te ubijali šijitske vjerske vođe i oporbu. Nakon njegova rušenja vlast su preuzeli većinski šijiti i krvavo se osvećivali.
Drugi je problem raspodjela naftnog bogatstva. Šijiti, Suniti i Kurdi nisu se dogovorili kako raspodijeliti zaradu. Bogatstvo odlazi u džepove Malikijeva režima. Sadašnja pobuna nije iznenađenje. Al-Kaida je samo iskoristila mržnju i nezadovoljstvo. Osvajaju gradove i područja iz kojih su vojska i policija pobjegli. Američka je strana izgubila i ljudske živote te međunarodni ugled. Ali i unosne poslove koji su izgledali tako privlačni.