Akrobatski Mirror's Edge Catalyst: Prvi pogled na igru

Mirror's Edge Catalyst izlazi za samo mjesec i pol, a ovaj tjedan označuje i početak beta faze testiranja dugoočekivane igre. Tim smo povodom odlučili sažeti sve zaključke do kojih smo do sada došli na temelju prvih tridesetak minuta Mirror's Edge Catalyst gameplaya koji ćete uskoro moći iskusiti i sami jednom kada studio DICE službeno pokrene spomenutu betu.

Odmah je u startu očito kako Mirror’s Edge Catalyst stavlja puno veći naglasak na zvuk nego njegov prethodnik iz 2008. Svaka vaša radnja je popraćena intenzivnim pripadajućim zvučnim efektom; bilo da se odbijate od kutija, trčite po zidovima, ili polukružnim udarcem u stilu Chucka Norrisa milujete lica vaših nesretnih protivnika, novi Mirror's Edge će se oglasiti prilikom svakog vašeg čina interakcije. No, u trenucima kada se nalazite u zraku, leteći između dvije prilično udaljene zgrade, svi ambijentalni tonovi osim eventualno šuštanja vjetra prestaju, što rezultira još napetijim, dramatičnijim i općenito "filmskijim" skokovima nego što je to bio slučaj u originalnoj igri. Drugim riječima, Mirror's Edge Catalyst karakterizira apsolutno fantastičan zvučni dizajn.

(Ne tako) otvoreni svijet

Valja napomenuti i kako utopijski grad Glass u kojem se igra odvija nije u potpunosti otvorenog dizajna kao što su npr. mape GTA igara, iako to u većini situacija nije pretjerano primjetno. Objective markeri, sporedne misije, hrpetina tajni, easter eggova i prečaca će vam uglavnom vrlo efikasno skretati pažnju s činjenice da Mirror's Edge Catalyst svijet ima svoja ograničenja te je kompletno iskustvo igranja puno orkestriranije i linearnije nego što je to inače slučaj s open world igrama.

Glass je tako u biti podijeljen na zone, a njegova centralna transportna stanica Zephyr je ujedno i utočište skupine Runners, inače protagonista igre. Zone se postepeno otključavaju kako napredujete kroz glavnu kampanju igre, a iako će neke na početku doslovno biti zaključane, većina njih će vam biti nedostupna dok ne naučite nove vještine poput npr. znanja o obijanju elektroničkih brava ili ne nabavite neki određeni komad opreme kao što je kuka za penjanje. Dakle, Mirror's Edge Catalyst je u biti koncipiran u maniri Castlevania i Zelda igara, a ne Grand Theft Auto, Witcher i Fallout serijala.

I iako će neki biti razočarani ovom dizajnerskom odlukom, ona u kontekstu ove igre ima itekakvog smisla. Da, istraživanje je velik dio Mirror's Edge Catalyst gameplaya, no još je veći naglasak stavljen na samo putovanje i njegove mehanike koje na postojećem hardveru jednostavno ne bi bile izvedive u potpuno otvorenom svijetu. A nakon što smo iz prve ruke vidjeli kako umjetnost slobodnog trčanja izgleda u Mirror's Edge Catalystu, ne možemo reći da ćemo previše žaliti za nedostatkom otvorenog svijeta kojeg prva igra ionako nije imala ni u kojem obliku.

Stari pas i novi trikovi

DICE svoju osam godina staru igru nije unaprijedio na način da je ubrzao Faith ili joj dao neke sposobnosti koje prkose svim zakonima fizike već je malo pojednostavio već ionako prilično intuitivne kontrole te je parkour učinio ne samo zabavnom aktivnošću nego i apsolutnim imperativom prilikom igranja. Da, u gotovo svakom ćete trenutku na ekranu imati indikator koji vam okvirno sugerira gdje trebate ići, no na vama je da budete znatiželjni, istražujete i zaključujete kojom je rutom najbolje doći do cilja. Parkour animacije su nevjerojatno fluidne i realistične te je pravi užitak gledati kako se Faith elegancijom balerine navigira po ulicama, krovovima, uredima i podrumima utopijskog grada.

Gotovo svaka glavna misija će u nekom trenutku isključiti sve vaše indikatore te pred vas postaviti klasičnu platformersku zagonetku - kako od točke A doći do naizgled nedostižne točke B? I iako igra obiluje tajnama, sporednim misijama i čuvarima zločeste korporacije KrugerSec, naglasak je i dalje na kretanju, izbjegavanju fizičkih sukoba i kreativnom korištenju vaše okoline.

Iako je DICE u potpunosti uklonio napucavanje iz igre, odnosno vašu sposobnost rukovanja vatrenim oružjem, to ne znači da ste u bliskoj borbi išta opasniji nego što ste bili 2008. Zbog toga je i dalje preporučljivo neprijatelje eliminirati akrobacijama i iz zasjede, a ne se upuštati u šakačke obračune koje ćete vrlo vjerojatno izgubiti jer je u Mirror's Edge Catalystu metak i dalje jači od šake. Da, tko bi rekao?

Izbacivanje elemenata pucačina iz prvog lica iz igre je još jedna odluka koja stavlja naglasak na kretanje i izbjegavanje direktnih konflikata, no zanimljivo je kako je DICE istovremeno u igru ubacio i jednu totalno kontraproduktivnu mehaniku - fast travel opciju. Glass nije malen, ali s obzirom na količinu sadržaja kojim obiluje zaista ne vidimo previše smisla u davanju poticaja igračima koji samo žele projuriti kroz glavnu kampanju, odnosno priču igre. Da, možete jednostavno ignorirati fast travel opciju, ali nekako nam se čini da je ista nepotrebna s obzirom da ionako ne bi trebala biti previše privlačna ciljanoj publici ove igre. Publici koja želi parkourati do besvjesti i istražiti svaki kutak prekrasnog futurističkog grada.

Nije sve tako utopijski

Asinhrona multiplayer komponenta igre nije previše originalna, ali dojma smo da će osjetno podebljati već ionako impresivnu količinu sadržaja u Mirror's Edge Catalystu tako da je najiskrenije pozdravljamo. Kreiranje vlastitih ruta i igranje tuđih je jednostavno, zabavno i totalno neobavezno te vjerujemo kako će finalna igra biti puno bogatije iskustvo od originala zahvaljujući ovom tzv. "Social Play" elementu.

Iako vizualno prekrasan, sami Glass na momente djeluje prilično usamljeno, čak i kada se krećete njegovim ulicama. Ovo je problem koji je bio prilično primjetan i u originalnoj igri, a iako se DICE tada pravdao hardverskim ograničenjima, danas za bilo kakve izlike jednostavno više nema mjesta, tako da nas je po ovom pitanju Mirror's Edge Catalyst razočarao.

Ni sama priča ne ostavlja dojam ničeg posebnog: rebootana heroina Faith je puštena iz korporativnog zatvora te se vrlo brzo ponovno udržuje sa svojom starom škvadrom koja šverca informacije po gradu nekonvencionalnim rutama. Stvari ubrzo (opet) poprimaju kontekst globalne zavjere u maniri X-Filesa... i to je u osnovi to. Nije da smo Mirror's Edge ikada igrali ili ćemo igrati zbog inteligentno osmišljene i napisane radnje, ali imajte na umu da po tom pitanju ne trebate očekivati ništa posebno. Ne, poanta ove igre je trčanje, a trčanje je ono što je DICE opet savršeno pogodio, tako da igri unatoč njenim gore spomenutim manama predviđamo velik komercijalni uspjeh.

Izvor: IGN Adria