Samo poštovanjem slabijih i poštovanjem pravila koja smo donijeli kao društvo možemo očekivati da se zaštiti i nas same. U protivnom, batina će se okrenuti i na nas
Ako silovatelja psa ne kazne, poraženi smo kao društvo
I konje ubijaju, zar ne? Naslov slavnog filma, koji ne govori o konjima, ili drugim životinjama, ipak solidno ocrtava prečeste vijesti u Hrvatskoj. U karlovačkom predgrađu Orlovac ne samo da su neljudski tukli konja nego su snimali i uživo emitirali cijelo to odvratno iživljavanje. Zlostavljanja pasa, držanje tih divnih bića u lancima, mlaćenje, bacanje štenaca i ženki u šumu. A tek ozloglašeni slučaj činovnika I. I. koji će se, kako stvari stoje, izvući za silovanje psa. Ne možemo ne upitati se što je tim ljudima. U temelju te priče je odrasla osoba, čovjek koji je donio svjesnu odluku da ozlijedi životinju. Dakle, biće slabije od sebe, najčešće biće koje mu vjeruje, boji ga se i neće ga napasti čak i kad ga maltretira. I to je ono što izaziva istinski grč u želucu. Okrutan, nasilnički odnos prema životinji može se proučavati psihološki, etnološki, sociološki, no bilo bi krajnje vrijeme da kao društvo napokon kažemo dosta. A to će prvenstveno značiti oštre kazne prema ljudima poput osuđenog Ivora Ivaniševića. Ali ne samo oštre kazne nego kazne koje će se i provoditi u kratkom roku, bez potrebe da čak 80 udruga za prava životinja piše premijeru jer više nemaju drugog načina. Da divljacima koji su mlatili konja sud istog trenutka odredi pritvor, a onda i ozbiljniju kaznu. Jer sad već živimo u vremenu i društvu koje je itekako obrazovano, odgojeno i sposobno za brigu o životinjama kako zaslužuju.