Agonija ispod mora: Preživjeli eksploziju, ali pomoć nije stigla

Moćna ruska nuklearna podmornica Kursk K-141, sagrađena tako da može izdržati čak i direktan pogodak torpeda, nije izdržala tešku nesreću tijekom vojne vježbe 12. kolovoza 2000. godine. O veličini tragedije govori i podatak da nitko od 118 mornara i članova posade nesreću nije preživio.

Eksplozije se osjetile sve do Aljaske

Toga dana podmornica Kursk je u sklopu vojne vježbe 'Summer-X' ispred poluotoka Kole u Barentsovu moru trebala izvršiti taktičko gađanje broda Petar Veliki. Bila je to prva ruska samostalna vojna vježba nakon raspada Sovjetskog saveza. Planirali su je 10 godina, a trebalo je sudjelovati 30 brodova i tri podmornice. 

Ubrzo nakon početka vježbe sonar Petra Velikog zabilježio je eksploziju, a podrhtavanje su registrirali i seizmografi na kopnu. Senzori su zabilježili podrhtavanje magnitude 1,5 po Richteru. Dvije minute i 15 sekundi poslije prve eksplozije, zabilježene u 11 sati i 29 minuta uslijedila je i druga, mnogo snažnija eksplozija, toliko jaka da su je osjetili i zabilježili svi brodovi usidreni u daljoj okolici, pa čak i seizmografi na Aljasci. Magnituda je bila nevjerojatnih 4,2 po Richteru.

Tragedija još i veća zbog katastrofalne reakcije ruske Mornarice koja uopće nije registrirala da je podmornica u nevolji te zaustavila daljnji tok vježbi. Admirali koji su trebali davati naređenja posadi podmornice, predugo su čekali da se o svemu obavijesti ruski predsjednik Vladimir Putin. On im je trebao dati veće ovlasti za spašavanje mornara s podmornice koja je počela tonuti. Vrlo brzo potonula je na 108 metara dubine. 

Putin je za nesreću doznao tek drugog dana, u nedjelju u 7 sati ujutro.  

Putin odbijao pomoć drugih država

Posada jedne od druge dvije podmornice, podmornice Karelia, mislila je kako je eksplozija dio vježbe. I posada Petra Velikog dojavila je zapovjedništvu flote da je zabilježila 'hidro-akustični signal'. Nitko iz zapovjedništva tada nije reagirao. Prošlo je više od šest sati nakon eksplozija kada je zaključeno da je nemoguće komunicirati s Kurskom. Poslan je helikopter da izvidi situaciju no Kursku nije bilo traga. Tek devet sati nakon eksplozija zapovjednik sjeverne flote admiral Popov naredio je prvu potragu. Kako u startu nije pokrenut protokol za spašavanje u hitnim situacijama, sama potraga za podmornicom trajala je oko 16 sati.

Popov je Kremlj o nesreći izvijestio 12 sati nakon potonuća podmornice, no ministar obrane Igor Sergejev stvar je dodatno 'otegnuo'. Putina je obavijestio tek drugog dana, u nedjelju u 7 sati ujutro uz preporuku da 'ne odlazi na mjesto tragedije'. 

Kada je spašavanje napokon krenulo, posao su otežavale jake morske struje te spašavanje mini podmornicom nije dalo rezultate. Već puno prekasno, ruske snage u pomoć su pozvale spasilačke timove Norveške i Velike Britanije. Iskusni ronioci mogli su samo potvrditi smrt svih 118 mornara. Tijekom naredna četiri dana Mornarica je koristila različitu opremu kako bi pokušala podmornicu izvući na površinu no bez uspjeha.

Nakon 9 dana uspjeli ući u podmornicu

Reakcija Mornarice u tim je danima bila na meti kritika šokirane ruske javnosti koja ju je nazivala 'nesposobnom i sporom'. Iako je znao za nesreću i više nije bilo sumnje da je Kursk potonula, admiral Popov u nedjelju, dan nakon tragedije, na konferenciji za novinare izvijestio je o navodnom uspjehu vježbe uopće ne spominjući ikakve probleme, a kamoli potonuće najveće ruske podmornice na nuklearni pogon. Vlada je također manipulirala informacijama o vremenu i mjestu nesreće, čak lažno navodeći kako je uspostavljena komunikacija s posadom podmornice te da je spašavanje u tijeku.

Odbili su pomoć koju su ponudile vlade drugih država - asistenciju su ponudile Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Izrael, Italija i Norveška kao i SAD. Tek petog dana nakon potonuća, predsjednik Vladimir Putin prihvatio je pomoć norveških i britanskih vlasti. Sedam dana nakon nesreće norveški ronioci napokon su uspjeli ući u podmornicu i njezin deveti odjeljak, za koji se vjerovalo da je spasio živote bar nekih mornara, no bio je poplavljen.

Za tragediju kriv neispravno zavaren torpedo?

Službena istraga i analiza izvađene krhotine pokazala je da je kako je posada u trenutku eksplozije upravo pokušavala napuniti lažni 65-76 Kit torpedo, kada je iz neispravno zavarenog kućišta torpeda počeo curiti HTP peroksid, što je izazvalo eksplozivnu reakciju vrlo nestabilnog kerozina. Prva eksplozija uništila je kontrolnu sobu za ispaljivanje torpeda, na mjestu onesposobila ili ubila posadu u kontrolnoj sobi te izazvala potonuće. Požar koji je nastao nakon prve detonacije aktivirao je eksploziju pet ili šest bojevih glava torpeda nakon što je podmornica udarila u morsko dno. Ove eksplozije, izračunato je, bile su jakosti kao da su eksplodirale 2 do 3 tone TNT-a. Zatim su se urušila prva tri odjeljka i sve palube, nastala je ogromna rupa na trupu, oštećeni su odjeljci 4 i 5 te su poginuli svi mornari i časnici koji su bili kod nuklearnog reaktora u petom odjeljku.

23 mornara preživjela eksplozije, pomoć prekasno došla

Neki su tvrdili da teorija s neispravno zavarenim kućištem na torpedu nije točna, već da cijela posada nije bila upoznata niti je ikad rukovala s ispaljivanjem HTP torpeda. Zaključak je bio da je uzrok tragedije nesavjesno postupanje u kombinaciji sa slabim nadzorom i nepotpunom inspekcijom koji su doveli do toga da mornari pokrenu niz događaja koji su doveli do eksplozije.

Nakon propalog pokušaja spašavanja posade, analitičari su zaključili da su 23 mornara koji su se našli u odjeljcima 6 do 9 preživjeli obje eksplozije. Sklonište su našli u devetom odjeljku i tamo preživjeli više od šest sati prije nego je spremnik kisika kontaminiran masnom morskom vodom, što je izazvalo eksploziju i vatru koja je 'progutala' preostali kisik. Istraga je zaključila i da je ruska Mornarica bila potpuno nespremna odgovoriti na katastrofu.

Podmornicu izvukli nakon dvije godine

Tek sljedeće godine nizozemska tvrtka izvukla je na površinu trup Kurska. Novom tehnologijom izvlačenja sve su uspjeli izvaditi na površinu zajedno s ostacima 115 mornara, koji su kasnije pokopani u Rusiji.

Više od dvije godine nakon potonuća ruska je vlada završila tajno izvješće o nesreći, no objavljen je sažetak izvještaja na četiri stranice koji je otkrio 'zapanjujuće kršenje discipline, zastarjelu i loše održavanu opremu, nepažnju, nesposobnost i loše upravljanje'. Izvještaj također navodi i kako je akcija spašavanja neopravdano kasnila.

Posada je bila neiskusna 

Inače, podmornica klase Oscar II je u petogodišnjem radnom stažu uspjela završiti samo jednu jedinu misiju, šestomjesečno raspoređivanje u Sredozemnom moru tijekom ljeta 1999. dok je pratila šestu flotu SAD-a tijekom krize na Kosovu. No u misiju je uključena samo zbog nedostatka sredstava za gorivo. Rezultat svega bila je činjenica da je posada Kurska bila vrlo neiskusna te na moru provela vrlo kratko vrijeme.