Na svadbenom stolu bili su ponuđeni piton, hijena i dikobraz, a mladenci su dobili kozu, patke, vreću banana i pet kuna. Gordana i Kazo ovog ljeta vjenčali su se u njegovu rodnome selu
MEĐIMURSKI ZET KAZO
Afričko vjenčanje: Mladencima vreća banana, patke i pet kuna
Casimir Rodriguez Nomo Nemi, popularni Kazo, najpoznatiji je Kamerunac u Međimurju.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:17
On je u Hrvatsku doselio prije 15 godina zbog nogometa. S reprezentacijom je došao odigrati utakmicu u Zagrebu i ostao je s nekoliko suigrača. Počeo je u velikogoričkom Udarniku, a kasnije se skrasio u Međimurju gdje je igrao za nekoliko međimurskih niželigaša.
- Nogomet je meni dao sve u životu. Nisam napravio veliku nogometnu karijeru, no sretan sam ovdje. Imam predivnu suprugu Gordanu i dvoje djece, 9-godišnjeg Paula i 13-godišnju Larisu – priča nam Kazo koji se svojom suprugom Gordanom oženio kod matičara 2005. godine. No, krajem srpnja ove godine s Gordanom se oženio i crkveno u svojem rodnom Kamerunu.
- Gotovo svake godine idem u Kamerun posjetiti svoje roditelje, a sad je došlo vrijeme da se tamo vjenčam – otkrio sam je Casimir.
I dok međimurska vjenčanja traju gotovo cijeli dan, njegovo kamerunsko vjenčanje bilo je još posebnije. On i njegova supruga htjeli su intimno, malo vjenčanje, no na kraju je stiglo 500 uzvanika.
- Kod nas u Kamerunu se ne poziva na vjenčanje, već dođe onaj tko se osjeća blizak tebi. Ti samo javiš da se ženiš, a ljudi samo dolaze. Mama i tata su sve obavijestili da se ženim– dodao je Kazo.
Tradicija u Kamerunu je da su svi obučeni u istu odjeću na vjenčanju, koja ima ostaje kao uspomena na vjenčanje mladenaca. Što se darova tiče, Kazo ističe da su bili vrlo simpatični.
- Dobili smo kozu, patke, kokoši i sve sam to ostavio majci. Vrećicu banana i kikirikija. Netko mi je ostavio pet kuna i napisao: „Znam da imaš novaca“. Stvarno je bilo to simpatično – smije se 37-godišnjak.
Kad je u pitanju ceremonija u crkvi, Kazo i Gordana goste su čekali čak sat i pol, a svadbenu večeru otvorili su tek tri i pol sata kasnije nego što je to bilo predviđeno.
- U Kamerunu je sve je ležerno. Znao sam da će biti tako. Ceremonija u crkvi trebala je početi u 14 sati, no mi smo uzvanike čekali sat i pol. Netko bi se uvrijedio, no tko poznaje kamerunski mentalitet – to je normalno. Večera je trebala krenuti u 20 sati, no počela je pola sata prije ponoći – dodao je kroz smijeh Kazo.
- Na stolu su bili piton, dikobraz, antilopa, vepar, hijena i mnogo ribe. Uglavnom domaći specijaliteti, no za desetak ljudi iz Hrvatske tu su bila jela iz francuske kuhinje. Problem je što djeca nisu imala što za jesti, pa su moji Paulo i Larisa jeli samo rižu – objašnjava Casimir kojem u Kamerunu žive majka, otac, tri sestre i tri brata.
- Imam stvarno veliku obitelj, a šire rodbine. Uh, njih je previše budući da mi je majka iz obitelji u kojoj je bilo sedam braće i sestara, a s očeve strane ih je bilo čak 14 – dodaje iz Nedelišća.
Ono što je najviše razveselilo Casimira bio je specifičan ples u kojem se dobro snašla njegova supruga Gordana.
- Svi su htjeli plesati s njom. Bilo što da je napravila, bilo je nešto specijalno – ponosan je Kazo koji u glavni grad Kameruna Yaounde, osim ciljem da se tamo crkveno vjenča, išao i da preda svoje ovlasti poglavice.
- Plan je bio da se razriješim dužnosti. Rekli su: „Ne!“, i ja sam ostao poglavica. Srećom imam u Kamerunu dva čovjeka koji umjesto rješavaju određene stvari s mještanima, a moja je zadnja – rekao nam je Kazo koji se ipak u Međimurju osjećao kao kod kuće.
- Rekao sam supruzi: „Znate kaj idemo doma.“, a ono mi je rekla: „Primjećuješ što si rekao?“ Prvi put sam rekao da je Međimurje moj dom – iskren je Casimir koji radi u jednoj međimurskoj tvrtki kao varioc, a naviknuo se na život na sjeveru Hrvatske.
- Imam posao na koji se na želim. Imam posebne prijatelje s kojima se družim. Uvijek im pomažem. Sad su berbe, pa su tu berbe lješnjaka. Jedno vrijeme mi je bilo teško naviknuti se na užurban način života u Međimurju, no to je sada dio mene – priča nam Kazo koji od 2011. godine sudi u međimurskim nogometnim ligama.
- Strog sam, ali i pravedan. Nije lako danas biti sudac, no trudim se da budem što pošteniji – dodao je 37-godišnjak koji je i predsjednik udruge Međimurski slatkiš.
- Moj sin Paulo imam dijabetes tipa 1. Riječ je o udruzi u koja se bori s dijabetesom. Imamo mnoge aktivnosti, a za Međunarodni dan dijabetesa u listopadu planiramo organizirati nogometni turnir da bi financirali edukaciju kako se boriti protiv dijabetesa – zaključio je Kazo.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
