Afera St. Etienne: Uzeli doping, a nama su pustili nekakav plin

Ne treba meni Lariosovo priznanje da su igrači St. Etiennea bili dopingirani, to sam znao i odmah nakon utakmice. Oči su im bile kao gramofonske ploče, padali su po podu svlačionice, povraćali, prisjetio se Dražen Mužinić, jedan od sudionika uzvratne utakmice u kojoj su Francuzi u nevjerojatnom preokretu slavili protiv Hajduka 5-1 i izbacili ga iz Kupa prvaka. 

Hajduk je na uzvrat u St. Etienne otputovao s prednošću 4-1 iz prve utakmice, i svi su vjerovali kako će im to dovoljno za prolaz u četvrtfinale Kupa prvaka. Nakon što je Mićun Jovanić pola sata prije kraja uzvratnog susreta zabio za 1-1, činilo se da je sve gotovo, jer domaći su igrači jedva stajali na nogama. No onda je nestalo struje...

- Bilo mi je sumnjivo da je nestala struja, a oni su se odmah povukli u svlačionicu, kao da su znali što će se dogoditi. Mi smo ostali gotovo pola sata sjediti na terenu i čekali da se utakmica nastavi. Ne znam jesu li i što popili u svlačionici, ali nakon utakmice smo posumnjali da jesu, jer su u nastavku letjeli terenom. Eto, sad smo dobili i potvrdu da je to doista i bilo tako – kaže Vilson Džoni.

A da su se Francuzi vratili na teren kao posve druga momčad primijetio je i Dražen Mužinić.

- Do prekida su jedva stajali na nogama, a nakon povratka su letjeli terenom kao divlje zvijeri. Sjećam se da mi je Dominique Rocheteau divljački uklizao dobra tri metra van terena, a pola sata ranije se jedva vukao – kaže Dražen Mužinić, te dodaje kako je par godina kasnije dobio i potvrdu svojih sumnji iz prve ruke:

- Sreo sam njihovog golmana Ivana Ćurkovića u Nici i on mi je priznao da su njegovi suigrači uoči europskih utakmica redovito dobivali tablete koje su im povećavale sposobnosti. Zato bi nakon europskih ogleda redovito loše izgledali u prvenstvu, jer se nisu mogli oporaviti od tolike potrošnje, doping je na njih očito ostavljao i posljedice.

Mužinić nije stao samo na tome, vjeruje da su Francuzi na neki način uspjeli ubaciti neko sredstvo za umirenje u svlačionicu Hajduka.

- Mi smo tek par sati nakon utakmice došli sebi, i shvatiti što se dogodilo, do tada nam je sve bilo 'ravno'... Vjerujem da su i nama u piće ubacili nešto što nas je uspavalo. Samo, što smo mi tada znali o dopingu. Pokojni maser Soldo bi nam dao vode i tableticu soli da nas grčevi ne hvataju, i to je bilo to...

Scenario o dopingu potvrdio nam je i jedan od najboljih igrača Hajduka u to vrijeme Jure Jerković.

- To definitivno nije bila normalna utakmica. Ne samo kada su oni u pitanju, nego i mi. Primili smo gol, nema tuge, nema reakcije, damo gol, ne slavimo, ne radujemo se... Sumnjao sam, ali tko će dokazati. Tek desetak godina kasnije sreo sam Ivana Ćurkovića na jednom ždrijebanju u Ženevi, i on mi je priznao da su uzeli doping, ali i da su nama pustili neki plin bez mirisa u svlačionicu, od koga smo bili uspavani – prisjetio se Jerković.

Za razliku od suigrača, Ivica Šurjak krivca za poraz i danas pronalazi isključivo u redovima Hajduka.

- U Splitu smo ih razbili, a tamo smo se branili i nismo igrali dobro. Što se dogodilo u prekidu ne znam, ne znam jesu li uzeli doping ili ne, ali bez obzira na to, igralo se još pola sata, 11 na 11, i nismo smjeli ispustiti prednost – kaže Šurjak i priznaje:

- Ušli smo u utakmicu sa strahom i razmišljanjem što ako primimo gol, pa smo ga i primili. Nakon toga misliš što ako primim još jedan, pa i taj uđe, uhvati te panika... U svakom od nas je bio nekakav oprez, koji se pretvorio u strah, pa u paniku..., i sve je otišlo nizbrdo. Ponavljam, doping ili ne, nismo smjeli primiti četiri gola u pola sata igre.

Bio je to jedan od najbolnijih poraza Hajdukove zlatne generacije, vjerojatno najveće u povijesti kluba.

- I danas tvrdim da smo mi na terenu bili toliko jaki da smo mogli osvojiti naslov prvaka. No nisu se utakmice igrale samo na terenu. Bili smo mali, nepoznati, 'balkanski' klub, bez pravog stadiona, koji se tek probijao u Europu i suci, Uefa... su nas drugačije gledali. Tek nakon desetak godina uspješnih nastupa u europskim kupovima, četvrtfinala Kupa prvaka, polufinala Kupa kupova, te pogotovo nakon preseljenja na Poljud koji je tada bio jedna od najljepših i najfunkcionalnijih stadiona u Europi, počeli su nas respektirati – zaključio je Mužinić.