Ja se borim s kleptomanijom već 20ak godina, otkrio sam to dok smo radio kao vozač autobusa, jer sam svaki dan krao gorivo na usta uvijek bar 5 litara, ako bi jedan dan preskočio krađu tu večer vi se osjećao jako loše i bezvrijedno...poslije su to ustanovili i psihijatri i to je zaista bolest kao i svaka druga...i danas kradem, recimo sad sam došao iz kauflanda i ukrao sam jedan maslac i jedan kiwi , moram bar nešto uzeti...u ovih dvadesetak godina sam uhvaćen bar 60-70 puta u krađi po trgovinama, ali imam potvrdu da sam kleptoman i onda ne moram niti na sud ni ništa i puste me trgovkinje a osiguranje im onda pokriva trošak, u većini trgovina imam zabranu pristupa pa onda tamo ni ne kradem više...cijela moja familija i prijatelji znaju za to i prihvatili su to, recimo prošli vikend sam bio kod kuma ja žena djeca i družili se i recimo ukrao sam čašu, i dođem kući i gledam po đepovima i osjećam se glupo i nazovem kuma tu istu večer Reko bog igore e ukrao sam ti času večeras, on se samo nasmije već je navikao kaže me sve 5 pita jel ti treba još čaša hehe, al najbitnije mi je da su to svi prihvatili i da sam smanjio krađu prije sam svaki dan išao od trgovina do trgovine i krao dok danas recimo jednom u 3-4 dana nekom nešto ukrade