10 bizarnih eksperimenata: Od mise na drogama do vješanja

Iako nisu promijenili tijek povijesti, ovi su bizarni eksperimenti proslavili znanstvenike ponajprije zbog njihovih uvrnutih ideja, ali i opasnosti koje su nosili. Temu deset najbizarnijih eksperimenata kroz povijest obradila je knjiga Najčudniji eksperimenti autora Reto U. Schneidera.

1. Studije vješanja - objesio se 12 puta

Da bi saznao što se dogodi nekome nakon što ga se objesi, rumunjski je forenzični znanstvenik Nicolas Minovici tražio je svoje asistente pomoć kako bi se on i nekolicina njegovih kolega objesili. 

U početku eksperimenta analizirao je 172 slučajeva samoubojstva vješanjem te ih svrstao u različite kategorije poput spola, mjesta, vrste čvora koji su koristili, debljine užeta i sličnih detalja.

Iako je bio svjestan opasnosti koju eksperiment vješanjem ima, poput mogućnosti prijeloma vrata te trenutne smrti, Minovici se objesio čak 12 puta.

- Bol je bila gotovo nepodnošljiva, no nakon četiri do pet sekundi se naviknete na to. Vrat me užasno bolio tjednima - rekao je.

Visio je oko dva metra od zemlje te u nekoliko slučajeva jedva izvukao živu glavu iz ovog suludog, i za mnoge besmislenog eksperimenta, a jedino što je uspio zaključiti je da je ovakva smrt bolna.

2. Otvoren poziv na seks

Psiholog Russell Clark 1978. g.  želio je utvrditi točne razlike u pristupu i pogledu na seks između žena i muškaraca, te je organizirao zanimljivu studiju. Zaposlio je dobrovoljca ugodne vanjštine da pristupi 16 studenica koje su živjele u kampusu Sveučilišta Florida, s direktnim govorom: Primijetio sam te na fakultetu, mislim da si vrlo privlačna. Bi li spavala sa mnom večeras? Sve do jedne su odbile prijedlog, najčešće odgovarajući "ti mora da se šališ" ili "ti si lud". 

U drugom dijelu eksperimenta s istim je pitanjem volonterka pristupila 16-orici muških studenata. Začuđujuće, njih 12 je pristalo na seks, no vrlo brzo su se razočarali shvativši da se radi samo o istraživanju. 

Clark je zaključio da su muškarci i žene definitivno različiti te da su žene puno selektivnije te su sablažnjene direktnim pozivom na seks, dok muškarci koji su odbili ponudu to su učinili s izgovorima "oženjen sam"  ili "zauzet sam", gotovo kao da im je neugodno. Danas je ova tema istraživanja vrlo popularna i često u medijima, a na temelju njega je nastala  i pjesma Would You Go To Bed With Me od Touch & Go.

3. Godina dana u krevetu

Ovaj se eksperiment čini kao idealan posao za lijene ljude, a u njemu je 11 muškaraca provelo čitavu 1986. g  u krevetu. Ruski biomedicinski stručnjak i astronaut Boris Morukov želio je otkriti što se događa s astronautima na dugim putovanjima te koje su posljedice nekretanja. Volonteri su proveli ukupno 370 dana u krevetu tijekom kojih nikada nisu sjeli ili ustali iz njega. Nekima je povremeno dopušteno da u krevetu vježbaju, tako da podižu ruke ili noge u ležećem položaju.

Znanstvenici su utvrdili da ležanje u krevetu ima sličan učinak na tijelo kao i boravak u bestežinskom prostorima. Budući da se srce ne treba boriti s gravitacijom posljedice su usporavanje kucanja te atrofiranje mišića i kostura jer nisu gotovo pod nikakvim opterećenjem. Tek je jedan sudionik studije odustao nakon tri mjeseca, a ostali su nakon godine dana u krevetu proveli još dva mjeseca u rehabilitaciji. Naknadno su priznali da im je najteži bio psihološki stres cjelodnevnog ležanja u krevetu, čitanja knjiga i gledanja TV-a. Budući da su ležali zajedno u sobama, znali bi se toliko posvađati da su ih katkad morali premještati kako bi izbjegli fizičke obračune.

Ovo je bila najdulja studija ikad provedena u krevetu, a sudionici su nakon četiri mjeseca i osam mjeseci stavljeni u "centrifugu", na pokretnu traku gdje su bili izloženi sili većoj od 8 G, koja oponaša silu ubrzanja kod ulaska svemirske kapsule u atmosferu Zemlje. Zaključak je eksperimenta bio da astronauti svakodnevno moraju vježbati kako bi izbjegli atrofiju mišića te je za suživot bolje birati kompatibilne i pomirljive ličnosti.

4. Veliki petak na drogama

Misa na Veliki petak 1962. g. bila je definitivno nezaboravno iskustvo za desetoricu mladića iz sjemeništa. Njima je znanstvenik Walter Pahnke dao nepoznatu supstancu zbog koje su na misi vidjeli "ocean boja", "nadnaravne likove", pa čak i čuli "Božji glas". Povod za to bilo je istraživanje utjecaja halucinogenih droga na mistične doživljaje i iskustva.

- Nakon što sam čuo Pahnkeovu ideju o davanju droge ljudima prije mise, bio sam sablažnjen, ali ujedno me i zabavljalo. To mi se činilo sličnim kao da damo verziju ženske viagre grupi od 20 djevica - komentirao je studiju Pahnkeov kasniji suradnik, Timothy Leary.

Većina mladića postali su i ostali svećenici do kraja života, dok je u kontrolnoj skupini koja nije uzela droge bilo više njih koji su odustali od svećeničkog poziva. Zaključak studije je da psihodelične droge imaju velik učinak na ljudsku percepciju, što za većinu i nije bila neka novost.

5. Borbe s bikom na daljinski upravljač

Španjolski neurolog Jose Delgado sa Sveučilišta Yale želio je otkriti može li se upravljati tuđim mozgovima. Za to je koristio daljinski upravljač kako bi kontrolirao bika teškog 250 kg s imenom Lucero. Iako nije imao nikakvih iskustva sa životinjama i nije bio blizu koride, strah ga nije omeo u želji za znanjem.

Nekoliko dana prije pokusa, uspavanom je biku ugradio elektrodu u mozak te slanjem miliampera izmjenične struje pokušao kontrolirati mozak životinje. To je trenutno izazvalo agresiju kod bika, a zgražanje matadora i javnosti. Slične pokuse proveo je i na majmunima koje je naveo da zijevaju te mačkama da se međusobno napadaju. Godinama nakon toga Delgado je otkrio da je primao e-mailove nepoznatih ljudi koji su tvrdili da im on daljinskim upravljačem kontrolira mozak.

Kao istraživač je vjerovao da je električna stimulacija mozga ključna za njegovo bolje razumijevanje te kao bazu promatranja društvenih ponašanja, no jedino što je uspio izazvati, bio je bijes kod životinja. Njegovi su ga kolege nazivale "ludim znanstvenikom" ili "Thomasom Edisonom mozga".

6. Urin u mreži

Farmaceutski je istraživač Peter N. Witt slučajno otkrio da pauci pod utjecajem droga pletu drugačiji uzorak mreža, a to je uzeo kao hipotezu kojom će istraživati shizofreniju uz pomoć paukovih mreža. Kako ljudi pod utjecajem LSD-a imaju slične simptome kao oboljeli od shizofrenije, Witt je smatrao da uzrok shizofrenije mogu biti drugačiji kemijski spojevi u mozgu pacijenata.

On i njegovi kolege započeli su analizu urina, kao temeljnog materijala za istraživanje. Prikupili su više od 50 l mokraće od 15 pacijenata da bi pronašli kemijski spoj za koji nisu bili sigurni ni da postoji, kao ni od čega se sastoji. Potom su koncentratom urina hranili pauke te dokazali da se njihove mreže ne razlikuju značajno od onih koje su napravili pauci koji nisu dobili urin oboljelih. Jedini ostvareni zaključak eksperimenta bio je da najkoncentriraniji urin ima najneugodniji miris, za što im baš i nije bio potreban doktorat.

7. Odličan govor kojeg nitko ne razumije

Da brilijantan govornik može toliko zbuniti publiku stručnjaka da će posve zanemariti činjenicu kako je tema potpuna besmislica, bio je eksperiment navodnog znanstvenika Myrona L. Foxa. On je organizirao predavanje "Matematičke teorije igara primijenjene na liječničko obrazovanje". Dotjerani govor toliko je oduševio prisutne psihijatre, liječnike opće prakse i interniste da uopće nisu primijetili da ne govori Myron Fox, već Michael Fox, glumac koji je jedini dodir s medicinom imao glumeći liječnike. On nije ništa znao o teoriji igara, već je govor, sastavljen od nepreciznih detalja, izmišljenih riječi i kontradikcija, uvježbao dan prije. Nikome to nije smetalo. 

- Dokazali smo da utrenirani glumac koji zvuči i izgleda psihoanalitički može prevariti gomilu stručnjaka, a oni su nasjeli. U 20 minuta u kojem su ga bombardirali pitanjima, glumac je virtuozno izbjegao odgovor na svako, no to nitko nije primijetio - rekao je voditelj studije, John E. Ware.

8. Tri boga u istoj sobi

Taj se nevjerojatni susret odigrao u američkoj psihijatrijskoj klinici Ypsilanti. Znanstvenici su u istu prostoriju stavili tri shizofrena pacijenta koji se nisu ranije sreli, a svaki je za sebe vjerovao da je Isus. Predstavili su se jedan drugom, a istraživač Milton Rokeach smatrao je da će ta konfrontacija pridonijeti njihovom izlječenju, polazeći od teze da je vlastiti identitet najvrjednija stvar koju čovjek ima te da će zajednički suživot slomiti ili barem smanjiti njihove iluzije.

Slične je pokuse radio i u svojoj obitelji, pa je tako zamijenio imena svojim kćerkama i tako ih oslovljavao cijelo jutro uvjeravajući ih da se ne šali. Svaku je djevojčicu nazivao imenom one druge, a na njihovo pitanje "tata, je li ovo igra?" ozbiljno je odgovarao ne. Budući da ih nije prestajao uvjeravati da se tako zovu, postale su nervozne te ga preklinjale da prestane, čime je Rokeach potvrdio važnost vlastitog identiteta.

Nakon tri tjedna, svaki od njih je za ostalu dvojicu utvrdio da su mentalno bolesni ili da su mrtvi, a s njima upravljaju strojevi.  

9. Eksperiment raspeća

Da bi saznao kako je Isus umro, patolog Frederick Zugibe 1984. g. dosjetio se da bi i on mogao na križ. Kako se na njega ipak nije mogao pribiti sam, za pomoć je zamolio svoje asistente, a potom detaljno opisao osjećaj dehidracije i boli. Danas je pribijanje na križ u nekim kulturama popularna religijska praksa kojom se čovjek "čisti" od grijeha.

10. Pseći robot i pravi pas

Istraživači sa Sveučilišta u Budimpešti su 2003. odlučili saznati kako će pravi pas prihvatiti robota, te su ga stavljali u blizinu 40 dresiranih i kućnih pasa. Ipak, pse se nije dalo prevariti te su nakon kratkog njuškanja zaključili da "što god to je, nije njihovo", a nekolicina njih je čak i napala psa-robota. Zaključak istraživanja je da psi znaju prepoznati "svoje", a uljezi im se ne sviđaju.