Korona je utjecala i na nas, djeca nemaju toliko izvanškolske nastave koja je ključan dio obrazovanja, ali, kako vidite, i ovdje su škole ostale otvorene, kaže nam Zadranka Andreja Grabovac Zadravec, koja je s obitelji životnu sreću u Austriji potražila 2014.
Te godine u mjesto na sjeveru Austrije doselila se s dvoje djece, a suprug je došao godinu ranije. Sin Lovre je tad, kaže, završio 1. razred osnovne, a kći Dora bila je vrtićki uzrast.
- Nisu znali ni riječi njemačkog. Prve riječi naučili su u liftu koji ‘priča’ - smije se Andreja.
Kako ističe, njezina su se djeca vrlo brzo prilagodila tamošnjem sustavu i životu, ali ona se u toj prvoj godini jako angažirala kako bi sve pripremila za njih.
Dodatni sati njemačkog
- Iako Lovre nije znao njemački, nisu ga vraćali u prvi razred, nego je dobio 12 sati dodatnog njemačkog i asistenta. Bio je jako sramežljiv, bojala sam se da će se plašiti. No prvog dana nastave rekli su mu da sjedne gdje hoće, odabrao je dečka i s njim ostao sjediti sve četiri godine niže škole. A već drugi dan mi je rekao kako ide sam autobusom u školu - priča nam Andreja.
Jezik je jako bitan i za kasnije, ističe ona, pa je forsirala oboje djece da se što prije uklope u zajednicu, kroz sportske grupe i slične aktivnosti. Učionice i način rada u tim prvim razredima sličniji su vrtiću, atmosfera je opuštenija i nema klasičnog učitelj-učenici pristupa.
Djeca mogu donositi svoje stvari i igračke, imaju kauče. Gradski školski prijevoz funkcionira čak i za vrtićance, a godišnje za dijete roditelj izdvaja 20 eura za prijevoz.
- Suradnja roditelja i škola je vrlo uska. Jako sam zahvalna našim učiteljima i ravnateljici, jako mnogo su napravili za Lovru - kaže Andreja. Integracija je i inače jako važna u tamošnjoj zajednici. Multikulturalnost se može osjetiti na svakom koraku i nije važno što netko jede, kako živi itd. To se potiče i u školi, gdje je svakome osigurano učiti njihov jezik. Ipak, ta je situacija trenutačno komplicirana za Hrvate jer je određeno da djeca iz zemalja bivše Jugoslavije uče tzv. BSH jezik (bosansko-srpski-hrvatski). Pokrenuta je i inicijativa da se ponovno uvede odvojena nastava hrvatskog jezika.
Zanatska praksa dobro se plaća
Lovre se, kako nam otkriva njegova majka Andreja, izuzetno brzo uklopio te je već u treći razred krenuo po redovnom programu, uz pohvale cijelog nastavničkog tima. Dora je odmah upisana u školu po redovnome programu, jezik je savladala vrlo brzo i danas je izvrsna učenica trećeg razreda.
Ovdje potražite informacije o austrijskom školskom sustavu
Danas učenik osmog razreda, već je odlučio ići stopama oca, koji je vodo i plinoinstalater. Lovre će u tvrtki gdje mu radi tata odraditi i početnu praksu, na koju mladi koji se odluče za zanat u Austriji kreću već s 15 godina.
- Praksa nije metla u ruke, nego učenici rade točno ono za što su upisali školu. Mjesečno za praksu dobivaju 600 eura - kaže Andreja. Kad njezin sin završi srednju, radit će, slično kao i u Hrvatskoj, završni rad, a može i na maturu.
- S dvije godine radnog iskustva može polagati majstorski ispit i krenuti u samostalan posao. Znači, s 22 godine može postati svoj gazda, a ako bude htio, uz doškolovanje iz strukovne škole može ići i na fakultet - ističe Andreja. Vrlo rana specijalizacija temelj je austrijskog obrazovnog sustava pa se učenici počinju opredjeljivati već od petog razreda.
Od prošle školske godine ta viša osnovna škola u Austriji doživjela je potpunu reformu, kojom se istaknula usmjerenost na dječje talente i potencijale. Uz posebne umjetničke i sportske škole, redovne škole fokusiraju se na četiri glavna područja: jezično i humanističko, prirodoslovno-matematičko, ekonomsko-etičko i glazbeno-kreativno, ističe se u dokumentima tamošnjeg ministarstva obrazovanja. Obrazovna strategija u drugom dijelu osnovne škole u velikoj mjeri ovisi i o lokalnim politikama.
Nema skupljanja petica
Ovisno o gospodarstvu tamošnjih regija redovito se prilagođavaju i edukacijski programi te se djeca usmjeravaju u zanimanja koja će im donijeti sigurne i dobro plaćene poslove. Ocjene, kaže Andreja, nisu prioritet. Testovi se pišu četiri puta godišnje, no ta ocjena značajno ne utječe na ukupni uspjeh. Nastavnici su svjesni kako mnogo djeca osjeća stres na samom testu i lošija ocjena može biti isključivo rezultat treme. Procjene djece provode se stalno, uključujući i nacionalne ispite.
- Nema prikupljanja petica. Ja sam OŠ završila u bivšoj Jugoslaviji, još su bile šibe u opticaju, a školu su mi u Hrvatskoj završile i dvije starije kćeri. Kad usporedim naše škole s austrijskima, djeca koja žele učiti, u Hrvatskoj sigurno primaju veliku količinu znanja i više znaju nego Austrijanci, ali o stvarima koje im uglavnom neće trebati - primjećuje Andreja.
Kako slikovito zaključuje, Austrijancima nije bitno znaju li sve o Atlantskom paktu, oni uče o svojoj monarhiji, kako je to funkcioniralo, a tek kad se počnu usmjeravati, ide se u detaljno proučavanje stvari. Srednje škole podijeljene su na više različitih smjerova i stupnjeva, a šarolik je izbor i u visokom obrazovanju. Andreja zaključuje kako će njezina djeca s austrijskim obrazovanjem imati bolju polaznu točku za kvalitetan život nego u Hrvatskoj. I zbog toga se ne planira vraćati.