Ljubav prema mopedima naslijedio sam od oca koji se time bavio samo što sam ja to unaprijedio i podigao na jednu višu razinu. Prvo sam za sebe nabavio jednog Tomosa, sredio sam ga, ali niti blizu ovima koje sada radim. No to se ljudima svidjelo i počeli su mi dolaziti da im popravim njihove mopede. Tako je to počelo, kaže David Pojer koji je s popravljanjem mopeda počeo kad je imao 13 godina. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video Video: 24sata/pixsell

Umjesto da trči livadama i naganja nogometnu loptu satima se zatvarao u radionicu i vraćao u život vremešne starce. Neki od njih su prava rijetkost poput Tomosa Mosco koji je proizveden 1960. u vrlo maloj seriji, proizvodio se po licenci austrijskog Pucha i to je trajalo svega godinu dana.

Foto: Ivica Galovic/PIXSELL – Upravo jedan završavam. Čekam da mi stigne rezervoar za gorivo s kromiranja iz Austrije - kaže David iz Cerovca kraj Požege dodajući kako ga potom treba kompletirati i isporučiti vlasniku iz Karlovca.

Davidovi restaurirani mopedi otišli su, ponosno ističe, u nekolicinu europskih zemlja, uglavnom u one u koje je ih je Tomos prošlog stoljeća izvozio. 

- Još kao dječaku su mi stariji pričali, pa i moj otac o Tomos mopedima, hvalili su ih: da su bili pouzdani i da su rijetko nekoga ostavljali na cesti. Kod mene je to izazivalo sve veću znatiželju. Jedan od najpopularnijih modela bio je Tomos T12. Njega su uglavnom svi vozili. U brojnim obiteljima nakon bicikla bio je to glavni motorizirani prijevoz. S njime se odlazilo na posao, na kirvaje, u svatove, na pokope... Karakterističnog je zvuka a ponekad je iza sebe ostavljao bijeli trag iz auspuha što je ovisilo o tome koliko je vlasnik stavio ulja u benzin. Ponekad su stavljali malo više radi podmazivanja, ali je zato postojao rizik da mu se zamasti svjećica. 

Foto: Ivica Galovic/PIXSELL Ni to nije bio veći problem jer je svaki moped sa strane na sebi imao dva kovčežića u kojima je bio osnovni alat za promijeniti svjećicu ili izvaditi i očistiti diznu na rasplinjaču. Nakon nekoliko minuta rada i malo zaprljanih ruku nastavilo bi se dalje na odredište. Osim mopeda T12, popularni su bili i Apen 4, Apen 6, model T14, nešto kasnije i drugi modeli. 

Prvi su poput Kolibrića imali dvije brzine i to na lijevoj ručki upravljača. Kasnije su se pojavili trobrzinci, a od APN serije uveden je nožni mjenjač s četiri stupnja prijenosa – priča David. Mopede, ili bolje rečeno ono što je od njih ostalo uglavnom pronalazi u šupama, javljaju mu se ljudi i nude dijelove na prodaju, neke je kupio i na otpadu na kilograme, a nekolicinu je pronašao i u šipražju gdje ih je netko odbacio. 

Nakon samo tri mjeseca oni zablistaju u punom sjaju, izgledaju bolje nego li onog dana kada su izašli iz Tomosa koji se proizvodio u Kopru u Sloveniji. David priznaje da ponekad s restauracijom nije išlo najbolje. 

-  Bilo je mopeda u tako lošem stanju da im je trebalo doslovno baš sve promijeniti. Teško je bio pronaći originalne dijelove, posebno limariju, pa sam se odlučio neke po tvorničkim crtežima sam proizvesti. Trudim se napraviti ih što bolje. Dijelove nabavljam preko oglasnika, a one jednostavnije, koje mogu, napravim na svojim strojevima za obradu metala. Imam stroj za limarske radove, aparate za zavarivanje, polirku. Bitno je sve kvalitetno odraditi, da nema naknadnih reklamacija, jer je to onda gubitak, ponajviše vremena - kaže David koji je već četiri godine poduzetnik. 

Kaže kako restauriranje mopeda nije nimalo lagan posao, ali kada sve bude gotovo i kada mu kupac ,koji je naručio restauraciju stisne ruku u znak zahvale, sve prođe, umor i nervoza.

Foto: Ivica Galovic/PIXSELL Kako ne bi dolazio u sukob s inspektorima, koji su ga kaznili kada je imao 17 godina, otvorio je tvrtku za restauraciju mopeda. Otkrio nam je i da ga djevojka razumije, što mu je drago, jer kada se odluče zajedno živjeti neće mu prigovarati zašto više vremena provodi u radionici umjesto s njom.                                                  

- Ona zna što radim, da to volim i sretna je kada vidi osmijeh na mom licu nakon što završim s mopedom koji zablista u punom sjaju. To mi mnogo znači – kaže ovaj skromni mladić kojemu je žao što više nemamo takve tvornice mopeda na našim prostorima, jer ovi današnji skuteri, po njegovom mišljenju,  nisu niti približni kvaliteti koju su njegovi ljubimci imali. 

Da radi dobro pokazuje i knjiga narudžbi koja je ispunjena do travnja 2021.