Prvoj trojci koji su ušli u finale skidam kapu, oni su drugi svijet. Jesu mlađi, ali neću se na to izvlačiti, izjavio je hrvatski veslač Damir Martin (36) nakon što je završio na šestom mjestu u polufinalnoj utrci u samcu. Nakon prvog dijela utrke Martin je držao drugo mjesto, ali je kroz cilj prošao kao posljednji s 23 sekunde (6:58.23) zaostatka za najbržim Oliverom Zeidlerom (6.35.77).
POGLEDAJTE VIDEO:
Martin je nakon utrke u intervjuu za HRT sugerirao kako se bliži kraj karijere. Iako je istaknuo kako će konačnu odluku donijeti nakon Olimpijskih igara i odmora u Hrvatskoj, Martin tvrdi kako je dao sve od sebe u polufinalnoj utrci, a da to nije bilo dovoljno za prolaz. I to mu je teško palo i zato je razmišlja o kraju karijere.
A karijera mu je zaista legendarna, osvojio je čak tri olimpijska odličja (srebro u Londonu 2012. i Rio de Janeiru 2016, bronca u Tokiju), tu su još dva svjetska zlata (2010. i 2013.) i bronca (2011.) i čak pet europskih medalja, od čega su dvije zlatne (2015. i 2016.) i tri srebrne (2010., 2012. i 2017.).
Jedan od najuspješnijih hrvatskih sportaša
Nema dvojbe, riječ je o jednom od najuspješnijih sportaša u hrvatskoj povijesti. Ali Martinov put do svjetskih odličja nije bio lagan, već je popločen napornim radom, trudom i žrtvom.
Martin je kao trogodišnjak 1991. godine prošao s majkom i bratom kroz vrlo težak ratni put. Rođeni Vukovarac imao je tri godine kada su počeli srpski napadi, otac Boris bio je branitelj, a mali Damir je s bratom Stanislavom i majkom Dubravkom završio u sabirnim logorima.
- Sedam dana nisam znao ništa o njima. Ni jesu li uopće preživjeli. Sva sreća da nisu saznali da sam hrvatski borac jer ih vjerojatno više ne bih vidio - ispričao je Damirov tata Boris u ranijem intervjuu za 24sata.
Austrijanci su pomogli njegovoj obitelji tijekom rata
Tada je Damir s bratom i majkom završio u vukovarskom Veleprometu, pa u Rumi i Novom Sadu, a nakon ispitivanja pustili su ih natrag u Hrvatsku.
- Pokupili su nas u bolnici i bacili na kamion. Na deset kilometara od Vukovara nalazilo se kino, struja i voda. Mi smo ta tri mjeseca živjeli u podrumu bez vode i hrane. Djeci sam mogla dati samo D vitamine. Ja sam u ta tri mjeseca izgubila 16 kilograma - jednom se prilikom prisjetila mama Dubravka.
Damir je s majkom i bratom došao u austrijski Tristach preko Crvenoga križa, a zatim u Garmisch, gdje je ponovno susreo oca Borisa. Martin je kao mali zato učio njemački jezik, a 1996. vratio se u Hrvatsku.
- Znam za to više po pričama, a ne po sjećanju. Čini mi se kao da sam gledao neki film, a ne proživio sve to. Ali još sam u kontaktu s Austrijancima koji su nas primili. Oni su naši spasitelji. Znamo koliko su nam tada pomogli, nećemo to nikad zaboraviti. I danas se čujemo s njima, čestitamo si rođendane, Božić i Uskrs - rekao je Damir.
Martinu je veslanje u krvi
Veslanje je za Martina bio logičan izbor. Djed je bio veslač, a tata Boris je bio svjetski veteranski prvak u dvojcu, četvercu i osmercu...
Što će biti nakon veslanja? Martin se oko toga ne brine. Obitelj mu je na prvom mjestu, stoga se nada mirnom životu nakon što okonča sportsku karijeru.
- Ja sam počeo veslati 2004. godine. Kažu da nakon pet-šest godina moraš promijeniti posao da ostaneš motiviran. Obitelj mi je jako važna, veselio bih me neki posao da u petak popodne izađem gdje god, ostavim službeni telefon i odem za vikend negdje s obitelji - rekao je nakon polufinalne utrke u Parizu.
Što nakon veslanja?
Nema puno dilema, želi ostati uključen u sport.
- A volio bih sigurno raditi u sportu. Želim pomagati jer sam prošao sustav od kadeta, juniora, mlađih juniora, mlađih seniora, seniora, svjetskih prvenstava, europskih prvenstava, olimpijskih igara. Sigurno sustavu mogu pomoći sa svojim iskustvom - dodao je.
Martin se na Staru godinu 2018. vjenčao s Ivanom Cvetnić. U lipnju ove godine objavili su sretnu vijest i najavili prinovu, još jednu djevojčicu nakon što su 2021. dočekali prvu kćer.