Hrvatska nogometna reprezentacija nalazi se na rubu ispadanja nakon dva kola Europskog prvenstva. Ali "vatreni" su i na korak do plasmana u osminu finala najveće europske nogometne smotre. Do plasmana među 16 najboljih dijeli nas samo jedna pobjeda (nad Talijanima), u nekim bi nas opcijama do nokaut faze mogao odvesti i jedan bod.
Konačnu istinu saznat ćemo o aktualnim vrijednostima ove reprezentacije saznat ćemo u ponedjeljak kad će se Hrvatska u Leipzigu obračunati s Italijom. Izabranici Zlatka Dalića za sad ne igraju dobro, dosadašnjih 180 minuta nije odrađeno kako treba, ali "vatreni" i dalje ovise sami o sebi. I padne li Italije, koga više briga za evidentne probleme protiv Španjolske ili Albanije.
Vratimo se samo malo unatrag, "vatreni" su sličan put prošli na Svjetskom prvenstvu u Katru. Poslije uvodnog remija s Marokom (0-0) bilo je pesimizma, poslije pobjede nad Kanađanima (4-1) optimizam navijača je bio na maksimumu, a onda je treća utakmica donijela našim momcima veliku bitku s Belgijom (0-0). I konačno malo više sreće.
Lukaku je promašivao nemoguće, Gvardiol poput Supermana klizećim startovima otklanjao opasnosti ispred svojih vrata, Livakovića branio što je trebao, ali i što nije. I Hrvatska je otišla dalje. A onda su padali Japan i Brazil, pa poslije polufinalnog poraza od Argentine, u dvoboju za treće mjesto i Maroko. I baš se više nitko nije zamarao lošim otvaranjem Mundijala.
A zašto tako ne bi bilo ponovo. S jednom velikom razlikom. Ona Belgija iz 2022. godine je bila za koplje (ili više njih) kvalitetnija od današnje Italije. Svaka čast "azzurrima", dečki se bore lavovski, ali Hrvatska je bar u jednom dijelu igre namučila Španjolce, oni niti jednom u svih 90 minuta. Talijani su dobri, opasni, ali nemaju igračku klasu. I to se vidi.
Hrvatski navijači i dalje su optimisti. I kako to biva u nogometu - nada umire posljednja. Naši navijači nisu bili zadovoljni poslije poraza od Španjolske, ali su nakon remija s Albanijom igrače s terena ispratili velikim pljeskom. Dali im do znanja kako ništa nije gotovo, kako osmina finala Europskog prvenstva nije tako daleko. Samo treba dobiti Talijane. A evo tri razloga zašto mi vjerujemo u "vatrene".
1. Hrvatska je kvalitetnija od Italije
Da, teško je pričati o kvaliteti poslije poraza i remija u prve dvije utakmice, gol-razlike 2-5. Ali, "vatreni" u svojim redovima imaju europskog klupskog prvaka (Modrić), dva prvaka Engleske (Gvardiol i Kovačić), prvaka Njemačke (Stanišić), petog strijelca španjolske La Lige (Budimir). A tu su još Šutalo, Perišić, Brozović, Majer, Pašalić, Petković..., ma imamo kvalitetu.
Pogled na talijanski roster odaje kako "azzurri" imaju pet igrača koji su osvojili naslov talijanskog prvaka (Dimarco, Darmian, Bastoni, Barella, Frattesi) i tek jedanaestog strijelca talijanske Serie A (Scamacca). Hrvatska je i puno iskusnija, prošla više ovakvih utakmica, pa "vatrenima" opet treba vjerovati.
2. Tri bez pobjede nismo imali tri godine
Hrvatska je svjetski nogometni velikan. Zlatko Dalić sa svojim nam je momcima u zadnjih šest godina donio tri medalje, te kako god ova "njemačka priča" završi, na tome mu doživotno treba biti zahvalan. Zašto? Jer to je nerealan rezultat. I takve stvari niti jedan njegov nasljednik neće ponoviti. Nema šanse.
A Hrvatska već tri godine nije imala niz od tri utakmice bez pobjede. Zadnji put se to dogodilo u lipnju 2021. godine. "Vatreni" su tad u pripremama za Euro remizirali s Armenijom (1-1), izgubili od Belgije (1-0), a onda onaj cirkus od Eura po cijeloj Europi otvorili porazom od Engleske (1-0) i remijem s Češkom (1-1). A onda smo pobjedom nad Škotima (3-1) otišli dalje.
3. Atmosfera je i dalje prilično dobra
Koliko god bi netko pomislio kako je loše otvaranje Europskog prvenstva utjecalo na atmosferu u našoj reprezentaciji - prevario bi se. Kao i "slučaj Petković". Zlatko Dalić takve situacije rješava na jednostavan i učinkovit način, otvorenim dijalogom s igračem. S velikom dozom respekta, ali bez ikakvog podilaženje ikome. I zadnja je uvijek njegova...
Hrvatske reprezentativce svakodnevno vidimo u Neuruppinu, oni su opušteni, nasmijani, ali i izrazito motivirani. Svjesni kako su se sami doveli u ove probleme, dovoljno iskusni i pametni pa znaju kako se jedino sami sada mogu spasiti. Hrvatska je već bila u ovakvim situacijama, a te "biti ili ne biti" utakmice često su završavale na našoj strani. Pa neka tako bude i u ponedjeljak...