Dinamo je u posljednjih 50 dana odigrao neke odlične utakmice i osigurao još jedno 'europsko proljeće', a legende kluba - Slaven Zambata, Otto Barić i Krasnodar Rora nažalost neće moći pratiti nove Dinamove pothvate, barem ne s ovog svijeta.
Slaven Zambata
U 81. godini života preminuo je Slaven Zambata, legendarni Dinamov nogometaš rođen 24. rujna 1940. godine, koji je preko sinjskog Junaka 1959. došao u Dinamo, u sljedećih deset godina u maksimirsku je legendu ušao odigravši 251 utakmica uz 156 golova. Među svim silnim golovima i utakmicama ističe se njih više, ali, primjerice, epski preokret u polufinalu Kupa velesajamskih gradova u polufinalu protiv Eintrachta nikad se neće zaboraviti. Dinamo je izgubio u gostima 0-3, a onda u uzvratu pobijedio 4-0. Lavinu golova pokrenuo je upravo Zambata i zajedno sa suigračima preko Leedsa u finalu kasnije digao najveći trofej.
Kasnije je nastupao za belgijske klubove KSV Waregem i FC Crossing iz Bruxellesa (1969. -1972.), a kad se ujesen 1972. vratio u Zagreb, odigrao je posljednje utakmice za Dinamo jer je zbog težih ozljeda (operirao je oba meniskusa) morao završiti karijeru, a to je učinio 1973. u austrijskoj ekipi Villach.
Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 31 utakmicu i postigao 21 gol. Kao kapetan reprezentacije sudjelovao na OI 1964. u Japanu.
Krasnodar Rora
Tek dva dana nakon komemoracije za svog suigrača i kapetana na kojoj je i držao govor, preminuo je Krasnodar Rora i tako je zagrebački klub u manje od dva tjedna izgubio dvije legende koje su sudjelovale u najvećem uspjehu kluba u njegovoj povijesti.
Rora će ostati upamćen ga kao jedan od najvećih Dinamovih igrača svih vremena, popularno lijevo krilo koje je u 10 godina provedenih u plavome dresu upisao 459 utakmica uz 90 postignutih pogodaka.
Rora je bio jedan od simbola naraštaja iz 1967. godine, veliki prijatelj, kohezivni faktor pa čak i svojevrsni “glasnogovornik” cijele generacije. Rođen je 23. ožujka 1945. godine na Visu, a odrastao u Šibeniku. Prve je nogometne korake načinio sa 14 godina na šibenskim poljanama i to baš u „nogometnom kvartu“ – Šubićevcu. U Dinamo je došao 1964. godine gdje je naslijedio dres s brojem 11 kojega nije ispuštao cijelo desetljeće.
Sudjelovao je 1967. godine u najvećem uspjehu kluba u povijesti, kada je Dinamo osvojio Kup velesajamskih gradova pobjedom nad Leedsom u finalu.
Otto Barić
Iako je svoje 'zlatne dane' proživio na klupama austrijskih momčadi Otto Barić je svakako dio Dinamove povijesti jer je vodio momčad pod dva različita imena. Građanski je vodio od 1974. do 1976. godine, a Croatiju od 96' do 97'.
Kako su mu mnogi tepali u karijeri, 'Herr Otto' je rođen u Austriji 19. lipnja 1933. godine u Einskappelu. Upravo je u Austriji napravio velike trenerske uspjehe gdje je s bečkim Rapidom osvojio tri austrijske Bundeslige te 1985. igrao finale Kupa pobjednika kupova.
U svojoj dugogodišnjoj karijeri na klupskom je planu vodio zagrebačku Lokomotivu, Opel-Rüsselsheim, Germaniju Wiesbaden, Wacker Innsbruck, LASK, Zagreb, Dinamo iz Vinkovaca, Sturm, bečki Rapid, Stuttgart, Casino Salzburg, Dinamo i Fenerbahče. Na klupi hrvatske nogometne reprezentacije sjedio je od 2002. do 2004. godine te je s Hrvatskom bio i na EURU 2004. Kasnije je vodio i albansku reprezentaciju te je 2007. godine završio trenersku karijeru.
U svojoj bogatoj kolekciji trofeja Otto Barić je s Wacker Innsbruckom osvojio dva naslova prvaka Austrije (1971., 1972.), s bečkim Rapidom tri naslova prvaka Austrije (1983., 1987., 1988.), četiri Kupa (1983., 1984., 1985., 1987.), dva Superkupa (1987., 1988.) i ostvario plasman u finale Kupa pobjednika kupova (1985.), sa Sturmom osvojio jedan naslov prvaka Austrije (1990.), s Casino Salzburgom dva naslova prvaka Austrije (1992., 1994.), austrijski Kup (1993.) i ostvario plasman u finale Kupa UEFA (1994.), sa zagrebačkim Dinamom osvojio naslov prvaka Hrvatske (1997.) i Kup (1997.), sa Stuttgartom se plasirao u finale njemačkog Kupa (1986.), sa Zagrebom ušao u Prvu ligu (1976.), a s amaterskom reprezentacijom Jugoslavije osvojio naslov prvaka Balkana (1976.) i naslov europskog prvaka (1978.).