Ako se po ičemu na svijetu “vidi” da je Luka Modrić iz zadarskog zaleđa, onda je to po njegovu naglasku koji je ostao nepromijenjen nakon što se, trčeći za loptom, odselio prije gotovo polovine svog života.
Rodio se u Zadru 9. rujna 1985. godine. Prvih pet godina života proveo je u malom zaseoku Modrići kraj Obrovca, u podvelebitskom kraju. Narod kaže da su jedini koji tamo mogu živjeti poskoci i - Modrići. Ime je dobio po djedu Luki koji je po zanimanju bio cestar.
Lukini roditelji Stipe i Jasminka oboje su radili u tvornici Trio u Obrovcu koja se bavila proizvodnjom trikotažne odjeće. Kad je započeo rat, obitelj je živjela u obiteljskoj kući u mjestu sve dok djeda nisu brutalno ubili srpski vojnici.
Članovi četničke paravojske ubili su ga bez ikakvog razloga 18. prosinca 1991. godine. Lukin otac pronašao je njegovo tijelo u polju petstotinjak metara od kuće. Požurio je natrag, pokupio ženu i dvoje male djece i poslao ih u Zadar.
Tamo ih je čekao dugogodišnji život u starim i olinjalim hotelima, u majušnim sobicama, gdje su sudbinu dijelili s ostalim izbjeglicama iz zadarskog kraja. Danas u blizini hotela “Iž”, u kojem su proveli najviše vremena, Modrići imaju svoj vlastiti stan koji im je, od prve veće zarade, kupio upravo Luka.
Uz drastičnu promjenu, gubitak djeda i nove životne uvjete, Luki je boravak u Zadru donio i nešto dobro - nogomet. Nogometno igralište nalazilo se samo nekoliko minuta od hotela u kojem su živjeli.
Imao je sedam godina kada ga je otac tamo odveo prvi put. Zavolio je nogomet, a i dobro mu je išlo naganjanje lopte. Nakon Oluje Modrići su imali otvorenu mogućnost da se vrate u rodnu kuću, ali su to odbili zbog sina i njegove, tada već velike ljubavi za nogometom.
Oboje su ostali bez posla, no nakon rata majka se uspjela zaposliti kao krojačica, a otac se, nakon povratka iz vojske, zaposlio kao zrakoplovni tehničar u vojnoj bazi Zemunik. Luka danas kaže kako vrijeme koje je proveo kao izbjeglica u hotelu nije shvaćao tragično jer je bio dijete i nema nekih velikih trauma.
Ipak, ono što je vidljivo svima koji Luku poznaju iz nekoliko životnih faza, makar i samo preko fotografija, jest pomalo tužni pogled i bora među obrvama koji se pojavljuju svaki put kad treba govoriti o sebi ili se pak nalazi u situaciji u kojoj se ne osjeća “doma”, u kojoj mu nije baš ugodno.
Da ne voli pričati, jasno je svima, posebno novinarima. Škrt je na riječima, ali ne i na djelima te poklonima prijateljima i članovima obitelji. Ima dvije sestre, Jasminu i Dioru.
Mlađoj je sestri pravi životni uzor, gleda sve utakmice u kojima joj igra stariji brat, a dok je bila sasvim mala, ljubila je televiziju svaki put kad bi se na njoj pojavio Luka. U Zadru je Luka krenuo i u školu, iako ne s istim uspjehom kao na travnjaku.
Bio je prosječan učenik. Iako ga je majka pokušavala nagovoriti da malo više uči, on je umjesto učenja samo ležao na krevetu i razmišljao o nogometu.
Kad je napunio petnaest godina, trener je njega i još jednog dječaka odveo na “promatranje” u splitski Hajduk. Tamo su mu rekli da je “preslab”, odnosno da nema dobre fizičke predispozicije.
Nešto slično dogodilo se i Zvonimiru Bobanu kojih petnaestak godina prije kada su mu u Hajduku rekli da ima “pretanke noge”. I put ih je obojicu nakon propalih posjeta Hajduku odveo u istom smjeru - u zagrebački Dinamo. Bobana danas, uz Francesca Tottija, Luka navodi kao svoj nogometni uzor.
Obitelj Modrić nije previše zamarala splitska dijagnoza. Lukin otac Stipe i stric Željko obojica su sitne građe i igrali su nogomet za NK Zrmanju iz Obrovca. Modrića je uskoro šef omladinskog pogona NK Zadra Tomislav Bašić preporučio Zdravku Mamiću, tadašnjem članu Dinamova izvršnog odbora.
Mamić je prihvatio preporuku te je Modrić 2000. godine potpisao stipendijski ugovor s NK Dinamo. Preselio se na zagrebačke Ravnice, prvi put bez roditelja. Do preseljenja je u Zadru završio prvi razred ugostiteljske škole, a u Zagrebu je zbog obveza upisao večernju školu.
Prve tri godine u Zagrebu Luka je nastupao za kadetsku momčad Dinama. Družio se s Nikom Kranjčarom, Eduardom da Silvom i Vedranom Ćorlukom s kojim je postao najbolji prijatelj i s kojim je donedavno dijelio dres londonskog kluba.
Bio je potom na posudbi u Zrinjskom iz Mostara gdje su mu navijači ultrasi dodijelili trofej “Filip Šunjić - Pipa”, nagradu koju na kraju sezone uručuju igraču koji se istaknuo zalaganjem i borbenošću.
Iz Dinama su ga nakon sezone u Mostaru poslali na posudbu u zaprešićki Inter u čijem je dresu i debitirao u prvoj hrvatskoj ligi. Inter je tada, na opće iznenađenje svih, jesenski dio prvenstva Hrvatske završio prvi na tablici!
Iz Dinama su odlučili da ga više neće nikome posuđivati. U sljedeće tri godine Dinamo je dvaput osvojio duplu krunu prvenstvo i kup Hrvatske. Sljedeći korak u karijeri bio je odlazak na Otok, u London, i potpisivanje 12 milijuna eura vrijednog šestogodišnjeg ugovora s Tottenhamom, dok je Dinamu transferom pripalo 21 milijun eura.
Kad je potpisivao za Tottenham, roditelji mu nisu mogli spavati. Ljudi u Zadru Luke se sjećaju kao plavokosog klinca koji je svako jutro biciklom odlazio na trening i na leđima nosio torbu koja je bila veća od njega.
Ako nije vozio bicikl, onda je trčao, za loptom... No na putu je imao puno onih koji su u njega sumnjali. Imao je talent, ali i siromašne roditelje koji nisu imali prijatelje koji bi njihovu sinu pomogli u karijeri.
I to je ono što Lukin uspjeh čini još većim. Na nedavnom londonskom predstavljanju Zadra i Garden festivala na poziv Turističke zajednice odazvao se i Luka. Došao je dvadeset minuta ranije i ostao dva sata. Potpisivao je majice, lopte i dresove, sa svima razgovarao...
Modrić svaki ljetni odmor provodi u Zadru, u kojem je odrastao. Na kupanje odlazi na gradsku plažu u
Zaton gdje se s djecom penje na gumene stijene. Ni po čemu se ne ističe, niti se trudi ponašati kao da je iznad nekog.
U lipnju prije tri godine za vrijeme praznika došao je u Zadar na odmor i kako bi bio kum svom prijatelju Mati Režanu. Ispred crkve mladence i svatove dočekala je gomila djece. Kad je izišao iz svog BMW-a X5, svi su pohrlili k njemu i tražili autogram. Nikoga nije odbio. Uz Luku je uvijek i njegova žena, pet godina starija Zagrepčanka Vanja Bosnić s kojom ima troje djece. Jednog sina imena Ivano te dvije kćerke Emu i Sofiju.
POGLEDAJ NAVIJAČKI HIT: MOJA CROATIA
Sada napokon i ti možeš nositi majice iz najslušanijeg navijačkog spota "Moja Croatia". Od danas ih možeš kupiti na stranici ŽUTI KLIK.
Zgrabi svoju majicu što prije jer zalihe su ograničene!