Hrvatski olimpijac Miran Maričić (27) stigao je u Pariz s dva cilja. Prvi je bio osvojiti medalju u pucanju iz zračne puške s deset metara, što je uspješno učinio u ponedjeljak, kada je zauzeo treće mjesto u finalu s rezultatom 230. Kao šlag na tortu, drugi Hrvat u finalu Petar Gorša (36) završio je šesti s rezultatom 165,6.
POGLEDAJTE VIDEO:
Maričiću je sada ostao drugi cilj, a to je da u četvrtak osvoji drugi medalju na Igrama. Čeka ga nastup u disciplini 50 metara puška trostav. Prvu je medalju posvetio supruzi Petri, koja je trenutačno u drugom stanju. Stoga je Miran odlučio kako će pokušati osvojiti još jednu medalju na OI u Parizu.
- Prije nekoliko dana sam rekao ženi Petri da ću ova medalja biti za nju, dok ću onu na 50 metara posvetiti sinu koji se tek treba roditi u listopadu. Čekamo prvo dijete - rekao je Maričić kroz suze za Sportske novosti.
Maričić je osvojio četvrtu hrvatsku medalju u pucanju u ovom sportu, a odlučio je kako će na strelištu u Chateaurouxu nastupiti bez podrške obitelji i prijatelja.
- Beba jako osjeti moje emocije, kad sam ja počela skakati po stanu, skakao je i Viktor meni meni u trbuhu! Kad sezona krene, on je doma tjedan dana do dva mjesečno, ako je i doma, onda svaki dan trenira i mora putovati u Zagreb - rekla je supruga Petra za HRT.
- Nitko od mojih nije došao. Sad s medaljom oko vrata bi mi bilo drago da su ovdje, ali nisam htio da dođu i stvore mi ekstra pritisak. Ova medalja mi potvrđuje da sam ispravno postupio - rekao je.
Streljaštvom se bavi 16 godina
Maričić je prije šest godina osvojio svjetsku broncu u istoj disciplini, a ima četiri odličja s europskih prvenstva. Konačno je toj kolekciji dodao i olimpijsku medalju. Streljaštvom se počeo baviti nakon što su ga inspirirali rezultati Petra Gorše, tada viceprvaka svijeta, koji ga smatra svojim nasljednikom.
- Brat mi je rekao da bih mogao probati sa streljaštvom nakon što je Gorša postao viceprvak svijeta i bio je po svim bjelovarskim medijima. Bilo je to 2008. godine, brat je to čuo, a ja sam ga poslušao. Upoznao sam odlično društvo, sjajne ljude, među kojima je bio i Petar. Krenuli smo zajedno trenirati i bilo je mi sve zanimljivije. Moj prvi cilj nije bila olimpijska medalja, nisam o tome uopće razmišljao. Pronašao sam se u streljaštvu, a par većih medalja mi je promijenilo život. Otišao sam u profesionalno streljaštvo i bila je to jako dobra odluka. Zanimljivo, brat nikada nije probao sa streljaštvo.
Maričić je inače završio i preddiplomski studij informatike na FOI-ju u Varaždinu, čak je i pripadnik Hrvatske vojske, ali je sve uložio u streljaštvo i sport. Sada oko vrata nosi olimpijsku broncu i gleda prema budućnosti. Jer nada se kako će u toj budućnosti uvjeti za treniranje streljaštva u Hrvatskoj biti bolji. Naime, Hrvatska ni nema zatvorenu streljanu za mali kalibar! Zbog toga Miran mora ići u susjedne države na treninge u zatvorenim uvjetima.
- Naš veliki hendikep je da nemamo zatvorenu streljanu za mali kalibar i suparnici mi ne vjeruju da zbog toga moramo ići u susjedne države. Srećom, imamo barem uvjete za zračnu pušku. Potporom HOO-a, MORH-a i mog grada Bjelovara sam jako zadovoljan - dodao je.