Prvakinja zagrebačkog HNK u tinejdžerskim godinama vidjela je prve velike predstave Tomaža Pandura i Vite Taufera, zbog kojih je i završila u kazalištu. Bila je, znala je reći Riječanka Nina Violić (51), dobro dijete, a svojima je glavobolje počela zadavati u pubertetu.
Obožavala je ići na koncerte u Ljubljanu, najčešće autostopom. U isto vrijeme primili su je na dva fakulteta: Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, ali i u školu Mime u Amsterdamu. Ipak se odlučila za našu Akademiju te tako studij počela 1990. Kasnije je rekla da je prvu godinu studija provela u užasnoj depresiji, žalila je što nije otišla na studij u Amsterdam.
- Šokirao me dolazak u Zagreb. Činilo mi se da sam došla u konzervativnu sredinu, ali to me je potaknulo da puno radim i posvetim se glumi. Akademija mi se tad činila kao tečaj za goblene, ali danas vidim i znam kako sam ipak dobila šire umjetničko obrazovanje. U odnosu na to kako mi se život odvijao, škola Mime je uska jer ja nisam glumica koja bi mogla raditi stand-up komedije - izjavila je svojedobno.
Autorica je monodrame 'Rad Borosane na sebi', koja je ujedno bila i njezin diplomski rad. Pamtimo je kako je tih godina po Zagrebu stalno hodala u borosanama, pa smo je poskrivećki gledali i divili se njezinoj otkačenosti. Prvu filmsku ulogu ostvarila je 1993. u kratkometražnom filmu Gorana Kulenovića 'Okus limuna'. Danas je jedna od naših najnagrađivanijih glumica čije ime je svakako sinonim za kvalitetu projekta.