Gladno dijete koje je htjelo biti mesar jer “u nji” se svaki dan “jilo meso”. Mladić koji je na Stradunu ugledao djevojku i do kraja za nju čuvao sve nježne riječi svijeta. Prijatelj na kojeg bi se svi oslonili kad dođu jutra puna nevolje. Najveća zvijezda kojoj nisu trebale treće traperice jer jedne ima na sebi, a druge su u ormaru. Tako velik, a tako jednostavan. Oliver. Njemu će 7. prosinca pjevati prijatelji u splitskoj Spaladium Areni. Oni bliski, s kojima je živio, koji bi sve dali da je tu. A on je o sebi govorio da je dosadan, smišan i nimalo zanimljiv. Glazbenik koji je iznjedrio najljepše i najtužnije ljubavne stihove. Uoči rođendanskog spektakla “Vridilo je” donosimo 15 nepoznatih priča iz života Olivera Dragojevića.
Saloon je jedini klub u Zagrebu u kojemu nastupam, samo tu sam pjevao četiri večeri zaredom, riječi su Olivera Dragojevića zabilježene u monografiji kultnog kluba.
Rijetki nastupi u drugim klubovima u Zagrebu i danas se mogu na prste nabrojiti. Oliver je volio Saloon radi atmosfere, ali i korektnosti Vlahe Srezovića. Kad god bi bila najavljena njegova svirka, znalo se da će klub biti krcat. Vlaho je to znao cijeniti. Bio je prvi od svih vlasnika klubova u kojima je Oliver ikad nastupao koji je pjevaču dao dodatnih 500 njemačkih maraka na honorar. Pjevač je to ponavljao do kraja života. Zato je u Saloonu volio promovirati svoje nove albume.
Miroslav Lilić se prisjetio jednog takvog veselog druženja na šanku omiljenog im kluba. Oliver je na promociju došao bolestan, bio je na antibioticima. I dok su na šanku ture pića stizale jedna za drugom, Oliver kao da za njih nije mario. Upustio se u razgovor s liječnikom Mirkom Gjurašinom, tadašnjim šefom Odjela interne na Rebru.
- Neki liječnici kažu da piće u normalnim količinama pomaže cirkulaciji, tlaku i, ako je sve okej, podiže raspoloženje. Zašto je meni moj rekao da ne mogu piti? - pitao ga je Oliver.
– Ma možete piti, antibiotik će djelovati još brže. Ne bih vam to smio kao doktor reći, ali popijte slobodno, alkohol malo i širi krvne žile... - rekao mu je Gjurašin.
– Uh, Boga ti, onda su moje k’o auspuh – uzvratio je Oliver.
Promocija albuma “Neka nova svitanja” iz 1994. i danas se prepričava. Tad je, naime, stigla obavijest tvrtke Lobel iz Frankfurta koja je nudila nagradu od tadašnjih 100.000 njemačkih maraka za informaciju tko tiska Oliverove piratske kasete. Svi tadašnji mediji su to prenijeli kao senzacionalnu vijest, no pirati ipak nisu otkriveni.
Srezovići se rado sjećaju i kako je zbog Ive Sanadera propala promocija Olivera Dragojevića. Sanader je, naime, najavio da će doći pa su se pred Saloonom stvorili policija, Hitna pomoć i sva svita automobila. Zakrčili su ulaz i nitko nije mogao autom do parkinga. Uzvanici su se vratili doma, a kad je Sanader s 20-ak ljudi ušao u klub, nikakvog druženja nije bilo. Svi su otišli doma.
Na drugoj promociji bio je bolje sreće. Bivši premijer sa suprugom Mirjanom sjedio je u VIP separeu kluba, a s njima je u društvu bio i Oliver Dragojević. Sanader je, pričalo se po Saloonu, čak pokušao posredovati u Oliverovu odlasku u Srbiju. Navodno je tadašnji srpski ministar financija Mlađan Dinkić od bivšeg premijera zatražio da “olabavi” i da im, umjesto što je tvrd po političkim pitanjima, radije dovede Gibonnija i Dragojevića u Beograd. Sanader mu je navodno odgovorio da će “vidjeti što može učiniti”.
Dinkićev prijedlog imao bi blagotvorno djelovanje na buduće međuvladine razgovore, a vjerojatno i odnose među dvjema državama, pisali su tad srpski mediji. Saloon je tih dana brujao o tome kako će “Gibo i Oliver napraviti ono što politika ne može”. Oliverovih zgoda iz kluba svi se rado sjećaju. Još se prepričava ona kad je s novinarom Damirom Strugarom zaglavio na šanku do jutra. Samo njih dvojica i boce pune konjaka. Čistačica ih je u zoru upitala: “Što vas dvojica radite ovdje, znate li koliko je sati?”. Oliver joj je rekao da odlaze čim popiju piće, a ona njemu: “Slušaj ti s naočalama, ti ćoro, može te biti sram. I jako si mi poznat, ali ne mogu se sad sjetiti od kuda”.
Kad bi u krcatom Saloonu nanizao svoje hitove, Oliver se povlačio u urede kluba. Tamo su ga čekali prijatelji s kojima je nerijetko doputovao iz Splita, velikani svih sfera, poput Rade Šerbedžije, Kemala Montena, Rajka Dujmića...
- Nije bilo večeri da neka od supruga nije nazvala Saloon i provjeravala je li joj muž još tamo, s kime je... Nisu nam to dopuštali, no kad Vlahe ili dečkiju iz osiguranja nije bilo u blizini, mi smo se javljali. I Oliver. Sjećam se da je supruzi jednog odvjetnika rekao: ‘Ma ništa vi ne brinite. Tu je, s nama. Čuvamo ga. Mi i tri mlade plavuše’ - prisjetio se Rajko Dujmić. VIP ekipa je prasnula u smijeh, a ljubomorna supruga je, doznali su kasnije, prepoznala njihovu zafrkanciju.
I diskografi su se znali opustiti za šankom pa su se raspričali i kako je raditi s Oliverom. Nikad se ni s kim pjevač nije konzultirao oko novih materijala. Sam je odabrao suradnike i sjeo u studio. Nikad nije tražio avanse koji su se svojedobno dijelili šakom i kapom. Najveći, a među njima je i Oliver, mogli su dobiti predujam u vrijednosti jednog prosječnog stana.
- Nije bio pohlepan. Donio bi gotov materijal te tražio da se odmah plate glazbenici i studio. Njemu kao da je bilo svejedno kad će dobiti novac - prisjetio se Miroslav Lilić, koji je tad vodio Croatia Records.