Grupa Vatra objavila je četvrti singl s novog, još neobjavljenog albuma. Glazbu i tekst napisao je Ivan Dečak, dok produkciju potpisuju Pavle Miholjević i Jura Ferina.
Uz singl dolazi i pripadajući video spot u režiji Filipa Gržinčića, a jedna od kulisa za snimanje bio je novi mural riječkog umjetnika Vladimira Tomića Moska nazvan 'Ne mogu vidjeti dok ne prestanem gledati' koji, poput Vatrine pjesme, prikazuje ljudske odnose često, poput oslikanog oblaka, zamagljene egom.
No, iako je naziv pjesme upečatljiv, Ivan nimalo nije bio loš učenik u školi.
- Vratiti se mislima u školske dane, za mene je svojevrsni povratak u bezbrižnost, jedina briga u to vrijeme bila je kako završiti godinu sa što boljim uspjehom i sto boljom djevojkom - govori nam kroz smijeh frontmen Vatre.
'Tada sam vodio dvostruki život'
Tvrdi da je njegova gimnazija u rodnoj Virovitici bila 'pitoma'.
- Imao sam osjećaj kao da sam u oazi istomišljenika, prvenstveno mislim na jedan maleni kružok unutar moga razreda. Bilo je uistinu lijepo provoditi vrijeme sa svim tim ljudima, odjevenim manje više u zelene tankerice ili kožnjake, u martama s tvrdom kapicom ili starkama vlastoručno 'dorađenim' uz pomoć flomastera s imenima bendova koje smo tada slušali. Mrziti nešto u to vrijeme nije bila opcija - objašnjava nam frontmen.
Obožavao je glazbeni i tjelesni, a priznaje da je u to vrijeme vodio i dvostruki život.
- Istovremeno sam gradio karijeru centarfora igrajući nogomet za gotovo sve lokalne klubove i frontmena u bendu koji je tek bio u povojima. Neke sam predmete, premda mi nisu bili omiljeni, volio sam i zbog samih profesora, kao na primjer engleski kojeg nam je predavala naša legendarna raska prof. Marendić, zemljopis kojeg nam je tada predavao mladi prof. Brlas i prirodu koju nam je pokušavala predavati predobra prof. Markus - kazao nam je.
Srednju je prolazio s četvorkom, a maturirao je s peticom. No, nikad nije bio štreber, a dodaje da bi volio reći da se 'znao snaći od situacije do situacije'.
Ušuljao se u drugi razred i ostao tamo
- Sjećam se, trebao sam ići u B razred, a većina ekipe koju sam poznavao išla je u A pa sam ja svojevoljno odlučio prijeći u 'akane'.
- Profesorica je naravno skužila da sam intruder, ali shvatila je da je tom golobradom klincu od životne važnosti bilo ostati u njenom razredu, pa me je prigrlila, i možda nesvjesno tim činom uvelike utjecala na neke moje kasnije životne odluke - prisjetio se Dečak.
Glazbenik navodi i kako nikada nije markirao s nastave i da mu to nije bila opcija, već da je koristio neke druge metode kako bih se eventualno izvukao od odgovaranja.
- Sjećam se kako smo jednom svi zajedno, dakle čitavi razred markirali kako bi izbjegli pisanje testa, što govori o činjenici kako smo bili kompaktna ekipa (pogotovo za spačke), ali uistinu, osim te situacije niti ja niti većina ekipe iz razreda nismo pribjegavali markiranju i neopravdanima - dodaje nam.
Zadnje dane škole mirisali su mu na ljeto, proliveno vino i jeftine parfeme pomiješane sa znojem na majicama pripitih maturanata. Cijeli razred je bio istovremeno sretan zbog odlaska na fakultet i samostalnog života, ali i tužni zbog činjenice da se ta ekipa više nikada neće okupiti kao tih četiri srednjoškolskih godina.
Ivan je razrednici posvetio prvi CD
- Bio je interesantan učenik. Rijetko kada nađete tako iskreno i jednostavno dijete. Uvijek nasmijan, drag, pristojan i dobrodušan. A recimo, nije morao biti takav. Mogao je po porijeklu reći 'znate li tko sam ja' i takve stvari, ali nikad nije - rekla nam je Ivanova razrednica Dubravka Marendić.
Kaže da je Ivan često imao probe i snimanja što je iziskivalo i izostajanje iz škole, pogotovo ako je nastava bila subotom.
- Bila sam razapeta između sistema da ne možete pustiti učenika s nastave i njegove molbe da ga se pusti, da on nešto snimi i dogovori neke detalje. Tako mi je jednom prišao do stola i sklopljenih ruku zamolio 'razrednice, molim vas, pustite me jer moram ići danas snimiti svoj prvi CD' - prisjetila se razrednica.
- Sjećam se da je cijeli razred ustao i svi su bili složni da ga pustim, a inače učenici budu u stilu 'zašto njega puštate, a nas ne'. No, u tom razredu vladala je sloga i on je meni obećao da je to zadnji put te se zahvalio i rekao da će posvetiti mi prvi CD. Tako je i bilo - dodaje.
Ivan je razredu podijelio svoj prvi CD, a razrednica dodaje da mu ocjene nisu bile toliko važne, ali da je bio uzornog vladanja.
- Pamtit ću ga i po ponašanju prema nama profesorima. Mogao se naljutiti na mene kada ga nisam pustila, ali nije. Bilo je učenika koji su došli do stola i lupili šakom od stol, ali on ne. Bio je vrlo pristojan i poslušan, zračio je pozitivnom energijom.
Raska i Ivan su na kraju postali i prijatelji
- Čujemo se Ivan i ja dan danas, a nekako se dogodilo i da je moj unuk zainteresiran za glazbu pa mu je Ivan dao neku mogućnost da uđe i on u svijet glazbe - ponosna je razrednica.
Ona je čest gost na Vatrinim koncertima i prati njihova 'ukazanja'.
- On ne samo da svira, ne samo da pjeva na tim koncertima. On vam je u stanju uzeti uže i preskakati da uveseli publiku, pravi zabavljač - priča razrednica.
Zaključila je kako je dečko iz provincije uspio u ostvarenju snova, a da je Ivanova priča baš motivirajuća za sve mlade koji se trude i žele ostvariti svoj san.
Uz novi singl, a nakon rođendanskog koncerta na Šalati kojim su proslavili 25 godina djelovanja na domaćoj glazbenoj sceni, Vatra će 19.10. u Zagrebu održati ekskluzivan akustični koncert u Klubu kazališta Komedija - Kontesa. Ovaj intiman nastup u atmosferi klupskog prostora idealan je za sve koji žele uroniti u glazbu i osjetiti energiju benda na način kakav rijetko mogu doživjeti na električnim koncertima. Publika će imati priliku čuti pjesme u njihovoj najčišćoj formi - svedene na srž melodije i teksta.