Glumica Sandra Lončarić (46) prva je dramska glumica osječkoga Hrvatskoga narodnoga kazališta koju je struka proglasila nacionalnom prvakinjom drame. Ujedno je najmlađa odabrana za taj najveći status koji hrvatski glumac može dobiti u nas.
POGLEDAJTE VIDEO: Glumice uprizorile scene iz Shakespeareove drame
S 90-ak odigranih predstava u karijeri dugoj 25 godina i s oko 50-ak glavnih uloga, više od 30 TV i filmskih projekata definitivno je zaslužila biti prvom i ponajboljom. Na putu glume našla se slučajno. Željela je biti stjuardesa jer je voljela putovanja i jezike. No kao učenicu trećeg razreda gimnazije zaintrigirao ju je poziv na audiciju na Akademiju. Ne zato što ima priliku pokazati glumački talent nego zato što će zbog odlaska na audiciju imati sve opravdane izostanke u školi.
- Na brzinu sam naučila monolog barunice Castelli iz ‘Glembajevih’ i prošla! Prvi izlazak na scenu bio mi je kao dolazak doma, osjećala sam u trbuhu da je to to. Bila je to 1992., u Osijeku su još bile zračne uzbune, nije bio siguran ni miran, a ja sam roditeljima trebala reći da u idućih sedam dana prekidam školovanje i selim se u Osijek zbog nečega o čemu dotad nisam ni razmišljala. Bili su šokirani. Uspjela sam im objasniti da je gluma ono što želim raditi - priča Sandra.
Do treće godine s roditeljima i bratom živjela je u Švicarskoj, no prevagnula je želja da se vrate u Našice. Prva godina na Akademiji bila joj je teška jer je dane provodila na predavanjima, popodne imala praktičnu nastavu, a navečer je učila da bi završila četvrti razred srednje škole.
- Diplomirala sam 1996. u generaciji danas odličnih glumaca. Više puta sam dobivala ponude da odem raditi u Zagreb, ali nisam to željela. U Osijeku sam od početka dobivala velike uloge, mogla sam brzo ‘peći’ zanat. Kasnije sam rodila sina Petra i shvatila da je puno lakše odgajati dijete u mirnijem gradu, ali da zbog toga moram žrtvovati sebe jer puno snimam u Zagrebu - priča Sandra. Jedna glumica osobito je na nju utjecala. Bila je to Neda Arnerić.
- Snimale smo seriju ‘Pod sretnom zvijezdom’, glumile smo majku i kćer. Nedu sam gledala u filmovima kao dijete, imala sam tremu. Jako smo se zbližile i postale dobre prijateljice. Beskrajno sam tužna što je više nema - kaže. U vrijeme Sandrina proglašenja dramskom prvakinjom osvanula je vijest o smrti glumice Mire Furlan. Osim što ju je javnost nacionalno obilježila, cijeli je život trpjela zbog skidanja na sceni.
- Mira Furlan bila je velika, predivna i hrabra glumica i žao mi je zbog svega što je prolazila tijekom rata. Želim vjerovati da njena žrtva nije uzaludna. Što se tiče skidanja na sceni, nemam ništa protiv toga ako je bitno za priču. Skidanje radi skidanja nikako - dodaje Sandra koju je osječka kazališna publika imala priliku vidjeti u mnogim izdanjima, ponekad i golišavim. No ni njen život nije bio lišen uspona i padova. Najveći pad za nju uslijedio je kad je u prosincu 2018. iznenada, od moždanog udara, preminuo njen suprug Željko Tankosić.
- Upoznala sam ga nedugo nakon dolaska u Osijek i zaljubila se. Bio je veliki šarmer, sportaš, pametan, alfa muškarac. Bili smo 25 godina zajedno i on je bio moj najveći životni učitelj. Njegova smrt dogodila se neočekivano. Iako smo tad bili rastavljeni, ostali smo dobri prijatelji. Nakon takvih gubitaka imaš opciju pasti ili ustati i nastaviti dalje. Kao samohranoj majci nekad mi bude teško, ali imam obitelj i prijatelje koji su uvijek tu za nas - kaže Sandra.
Sin Petar ima 17 godina, učenik je Ekonomske škole i trenira nogomet. Sandra kaže kako je on njen blagoslov. Kroz godine iskušenja naučila je voljeti sebe. Već je 17 godina vegetarijanka jer joj meso ne odgovara, pije samo vodu, osim ponekad rakijicu, kao prava Slavonka. Svakodnevno meditira i bavi se jogom, kad ima vremena, trči i vježba. O botoksu i operacijama ne razmišlja jer smatra da je sada u najboljim godinama. Strastveno se bavi proučavanjem alternativnih oblika medicine.
- Alternativni oblici liječenja su mi zanimljivi otkako sam sa 17 godina dobila reumatoidni artritis i redovna mi medicina nije pomogla nego sam se liječila bioenergijom i prirodnim pripravcima na bazi biljaka - pojašnjava. Status državne prvakinje drame joj iznimno laska.
- To je kruna moga rada posljednjih 25 godina tijekom. Ponosna sam na taj status jer znam da sam se za njega doista naradila - kaže Sandra, koja je zadnjih 15 godina često na relaciji Osijek-Zagreb gdje snima.
- Ako radim paralelno u Zagrebu i Osijeku, to bude kaotično. Dignem se u 5, u 6 sam na snimanju, snimim scene do 13, sjednem na autobus za Osijek, na probi sam u HNK, kad završim, budem s djetetom do noći i u ponoć opet idem za Zagreb. Istrenirala sam tijelo da spavam dok se vozim, osim dok sam vozim auto - smijući se dodaje.