U trostrukom pobjedniku FEST-a, mračnoj satiri “Radnička klasa ide u pakao”, srpski redatelj Mladen Đorđević portretira grupu bivših radnika koji se u borbi za pravdu okreću natprirodnom uz upečatljivu glumu srpske glumice Tamare Krcunović i hrvatskoga glumca Leona Lučeva.
Prije nekoliko dana premijerno je prikazan na 17. Subversive Festivalu u Zagrebu, nakon čega stiže u kina diljem Hrvatske 30. svibnja. Riječ je o Đorđevićevu prvom igranom filmu snimljenom nakon stanke od čak 15 godina kad je 2009. debitirao s hvaljenom i nagrađivanom uspješnicom “Život i smrt porno bande”, koja je u konačnici proglašena jednim od najznačajnijih filmova srpske kinematografije s početka 21. stoljeća, a neki inozemni kritičari i redatelji išli su toliko daleko da su ga usporedili i s Kubrickovim remek-djelom “Paklena naranča”.
Novi film mračna je, nasilna, žestoka, ali i humoristična filmska alegorija.
- U ovom, kao i u svim mojim prethodnim filmovima, bavim se ljudima s ruba društva. Volim autsajdere. Oni su za mene pali anđeli. Inspiraciju za njih crpim kako iz života tako i iz jugoslovenske proze i filmova razdoblja crnog vala. Inače, radi se o vrlo kompliciranom projektu, prije svega jer je u središtu skupina radnika, znači glumački ansambl. Zato smo ga radili u više faza - istaknuo je prije nekoliko dana Đorđević.
Uz glavne glumce tu je miks veteranskih, iskusnih glumaca te glumačkih naturščika kao što su Szilvia Krizsán, Ivan Đorđević, Lidija Kordić, Momčilo Picurić, Olivera Viktorović i Mirsad Tuka.
- Profesionalne glumce kombinirao sam s naturščicima, što sam radio i u nekim prethodnim filmovima. Izazov mi je bio da profi glumce, uvjetno rečeno, izjednačim s naturščicima, da djeluju kao da sam ih pokupio s ulice, što sam, barem po dosadašnjim reakcijama, uspio. Istu strategiju sam koristio i u filmu ‘Život i smrt porno bande’. Naturščici svojom pojavom doprinose autentičnosti i životnosti filma - rekao je Đorđević.
Tvornica u kojoj su nekad bili zaposleni stanovnici cijeloga grada i okolnih sela zatvorena je zbog sumnjive privatizacije i tragičnog incidenta tijekom kojeg je skupina njezinih radnika stradala u namjerno podmetnutom požaru. Preostali radnici, devastirani gubitkom najmilijih i posljedičnom korumpiranom prodajom tvornice, pokreću proteste, ali čini se da su njihovi napori uzaludni i ne daju konkretne rezultate. Osjećajući da ih je vlast napustila, pa čak i Crkva, oni traže utjehu i odgovore u natprirodnom.
Karizmatična Svetlana, bivši robijaš Mija i ostali radnici udružuju se kako bi istražili mistične puteve nade i pravde. Dok nespretno zaranjaju u tajanstveno carstvo, prolaze kroz socijalno i emocionalno oslobođenje te neočekivano otkrivaju unutrašnju moć za koju nisu niti znali da je posjeduju... Đorđevićeva beskompromisna društvena satira o koruptivnoj tranziciji vješto uključuje žanrovske elemente: horora, noira, akcijskog filma i crne komedije, čime nas približava žanru u kojem se odvija i stvarnosti postjugoslavenskih društava, a miješanjem niza različitih žanrova na određeni je način ovim filmom dao društvenu dijagnozu.