Pod dojmom moderne kinematografije u kojoj možete gledati film vrijedan 60 milijuna dolara na svom mobitelu, teško se prisjetiti vremena u kojem su niskobudžetni filmovi mogli postati pravi hitovi, a filmove nisu radile ogromne korporacije. Nezavisni filmovi osobito su prosperirali ranih 1970-ih, a renomirani je filmski kritičar Bob Calhoun zaključio kako je svijet bolje mjesto zbog tih postojanja tih čudnih i hibridnih filmskih varijacija koje su obogatile našu kulturu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ti su filmovi kao znatiželjna mješavina velikih ambicija i neznatnih sredstava stvorili žanr koji je uspio tjerati strah u kosti iz jedne generacije gledatelja u drugu kroz svoje grube rubove. Odličan primjer toga je Mark of the devil, zapadnonjemački horor čiji je plakat sadržavao natpise 'Vjerojatno najužasavajući film koji je ikad napravljen', 'Zajamčeno će uznemiriti vaš želudac', 'Prvi film koji je dobio oznaku N zbog nasilja'.
U kinima su uz ulaznice dijelili i vrećice za povraćanje. Film je snimljen 1969. u austrijskom dvorcu, na stvarnom poprištu nekadašnjih ispitivanja navodnih vještica. U filmu je producent mrzio redatelja, kinematograf je mrzio režisera, a svi su jedan drugom iza leđa snimali scene, šest korištenih jezika na snimanju od filmu kolosalnu zbrku veličine Babilonske kule i sve je rezultiralo punih 97 minuta scena mučenja jedne iza druge - za ukupno 114 tisuća dolara troškova. Sami film? Kritičari su ga razapeli, zabranjen je na brojnim mjestima i bolestan je čak i po današnjim standardima, no realno o njemu se priča i danas, 46 godina nakon snimanja, a vrijednost šoka ljudi lako se pretvorila u vrijednost dolara.
Prava je poruka filma da su prava čudovišta ljudi, a ne demoni koje zazivamo samo da bismo probudili svoju okrutnost.
Sljedeći je primjer Equinox, kalifornijsko djelo s budžetom od tek 6500 dolara te je postao horor koji je začudo postao vrlo uspješan. Priča se vrti oko četiri 20-godišnja planinara koji kreću na piknik te nailaze na nekakav oblik drevnog rasplamsalog zla, s kojim se bore 80 minuta. No, koliko je film bio inspirativan dokazuje i činjenica da je njegova radnja posve iskopirana u filmu Evil Dead.
Iako su se ti hororci prikazivali, žarili i palili za vrijeme velikog pokreta ljubavi i mira, Woodstocka, interes je bio strašan.
Još je jedan dodatak tome svakako britanski film Psychomania ( The Death Wheelers), priča o kultu motorista koji su ujedno i obožavatelji Sotone. Oni odluče kako je samoubojstvo pravi ključ i tajna vječnog života. Iako se na prvu ne čini strašan, ovaj film donosi toliko dvojbi te je moralno uznemirujuć do te mjere da je gotovo posve zabranjen. Osim toga, film je i posljednje pojavljivanje glumca Georgea Sandersa na velikom ekranu, koji se ubio prije nego li je film premijerno prikazan. Sanders je iza sebe ostavio poruku koja je zasigurno pridonijela jezovitom afektu filma: 'Dragi svijete, odlazim jer mi je dosadno. Mislim da sam živio dovoljno dugo. Ostavljam vas s vašim brigama u slatkoj septičkoj jami. Sretno.'