Draženka Kovačić 56-godišnja je Koprivničanka iz radničke obitelji. Iako je nakon srednje htjela upisati studij književnosti, roditelji su joj rekli kako je ona radničko dijete i da ništa drugo ne može osim "kruh u ruke". Tako je i bilo. Nakon završene srednje prehrambene jedino gdje se u ono vrijeme mogla zaposliti bila je Podravka. Tata je već odavno radio u Higijenskoj službi, a nije ni sanjala, priznaje nam, da će i ona idućih 37 godina provesti u istoj tvrtki. Za nju je Podravka, kaže, kao druga obitelj. Draženka je danas poslovna tajnica, a u svom radnom vijeku izmijenila je nekoliko pozicija.
Emocionalno i obiteljski vezani za posao
Draženkin radni vijek počeo je 1985. godine, odmah nakon srednje škole. Zaposlila se u Podravki, u pogonu Kava, no taj je pogon ubrzo prestao raditi. Zamijenile su ga Kinder igračke za sklapanje, gdje je radila kao kontrolorka.
- Nakon srednje škole moj je jedini izbor bila Podravka. Završila sam smjer prehrambeni tehničar, ali sam Šuvarovo siroče, voditelj automatiziranih procesa u prehrambenoj industriji. Bili smo prva i zadnja generacija tog zanimanja. Kad sam bila na poziciji kontrolorke, otišla sam na rodiljski dopust s trećim djetetom. Toliko mi je bilo dosadno da sam odlučila kako moram upisati nešto novo. Odlučila sam se za tečaj daktilografije, koji se pokazao kao dobra odluka. Naime, nakon što sam se vratila na posao, ugasile su se i Kinder igračke za sklapanje, pa sam došla do posla tajnice. I od tada sam s ponosom tajnica u Vanjskoj trgovini - navodi nam sretno Draženka.
Svoju djecu, njih troje, usmjeravala je u prehrambenu struku, ali su se ipak odlučili za druge smjerove. Starija kćer je pedagog i profesor književnosti, a sin grafički dizajner.
- Muž i sestra mi rade u Podravki. Kako bismo dodatno povećali obitelj podravkaša, i kći Andreja, kao i zet Ivan, rade u Podravki, u tvornici Koktel peciva. Podravka je moju kćer i zeta spojila. Lijepa je to ljubavna priča. U tvornici Kalnik radi i moja sestrična. Jednostavno smo obiteljski vezani za tu tvrtku. Kako stvari stoje, i unuka Rea ima šanse raditi u Podravki budući da je odabrala zanimanje kuhar - kaže nam ponosno Draženka i dodaje da im nije mrsko govoriti o poslu ni na zajedničkim ručkovima jer je to naprosto neizbježno.
Ponosna podravkašica
Jedna od najdražih uspomena vezana za Podravku potječe još iz Draženkinih osnovnoškolskih dana. Prisjetila se bogatih darova koje je svako dijete Podravke dobivalo, ali i raznih dječjih priredbi.
- Imala sam osam godina kad sam dobila dar koji i danas čuvam. Riječ je o knjizi 'Najljepše bajke svijeta'. A Podravka mi je omogućila da upoznam Jadran. Ljetovali smo u Pirovcu, gdje je bilo Podravkino odmaralište. Poslije su, s godinama staža, stigle i nezaboravne fešte i izleti – kaže nam naša sugovornica.
O promjeni posla nikad nije čak ni razmišljala. Jedino u što je bila sigurna je da ne želi raditi u pogonu.
- Zato sam sretna što sam ulagala u sebe i svoje znanje. Danas sam ponosna podravkašica i dio obitelji koja traje već godinama. Podravka se i dalje izgrađuje i nevjerojatno napreduje. Iako se tehnologije mijenjaju, naša Podravka ide u dobrom smjeru – kaže Draženka.
Podravkina tradicija duga je 75 godina, a počela je daleke 1947. godine, kad je radionica za preradu voća braće Wolf dobila naziv Podravka. Sve do danas u Koprivnici je stasala multinacionalna kompanija koja svoje proizvodne i trgovačke podružnice ima u čak 17 država, a proizvode pod brendovima Vegeta, Lino, Lino Lada, Dolcela i drugi, prodaje na više od čak sedamdeset tržišta diljem svijeta.
'Voljela bih raditi i nakon mirovine'
Draženka je uistinu primjer osobe koja doslovno živi svoj posao i beskrajno ga voli. Priznaje nam da se do kraja svojeg radnog vijeka vidi na istome mjestu.
- Volim raditi s ljudima, volim raditi na računalu i volim informatiku. Naprosto mi nikad nije teško otići na posao - simpatično ističe Draženka, koja na kraju ima poruku za mlade.
- Novac nije najveća životna vrijednost, doduše, treba nam za ugodan život, ali prijateljstvo, zajedništvo, tolerancija, pomaganje i osjećaj da si kapljica koja pomaže tkati veliki slap je neprocjenjivo - zaključuje Draženka.