Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) trebala je reći građanima da ugradnja razdjelnika za toplinsku energiju ne jamči uštede u kućnom budžetu, složili su se zastupnici HDZ-a, SDP-a, Mosta i Živog zida tijekom saborske rasprave o godišnjem izviješću HERA-e. 

Stanari stambenih zgrada sa 70 i više stanova morali su razdjelnike ugraditi do kraja 2015. To je u skladu s direktivom EU o energetskoj učinkovitosti iz listopada 2012., uvjeravali su nas zagovornici razdjelnika. Tko ih nije ugradio, prijeti mu velika novčana kazna prema Zakonu o tržištu toplinske energije.

Zašto su zastupnici prije šutjeli?

Regionalna organizacija za zaštitu potrošača (ROZP) iz Karlovca upozoravala je da europska direktiva dopušta ugradnju razdjelnika, a ne tjera stanare da ih ugrade. 

- Njemački Bundestag je prije više od tri godine preporučio da se ne ugrađuju razdjelnici jer su nepouzdani mjerni instrumenti. Da bi se uštedjela energija, zgrade trebaju imati termostatske ventile, nove pumpe za vodu, dobru stolariju, termo fasade... Ako se to sve promijeni i računi smanje za oko 10 posto, a više ih je nemoguće smanjiti, investicija se može vratiti za oko 70 godina. Kako ćemo se grijati 70 godina - pita Željko Tomašić, predsjednik ROZP-a.

Pitanje je zašto su zastupnici, a neki su bili i u prošlom sazivu, šutjeli pri donošenju priopisa o ugradnji razdjelnika. Ministarstvo gospodarstva prošle vlade otvoreno ih je zagovaralo, unatoč primjedbama građana da su im računi veći nego što su bili bez razdjelnika. Priča se da je pri donošenju Zakona o tržištu toplinske energije krivo prevedena EU direktiva pa je “može se” postalo “mora se” i zbog te greške su ljudi potrošili tisuće kuna ni za što. 

Ilija Rkman iz zagrebačkog društva Potrošač tvrdi da su se u prijevodu izgubili i autori Zakona o energetskoj učinkovitosti kad su iznajmljivačima apartmana nametnuli izradu energetskih certifikata. Novi ministar graditeljstva Lovro Kuščević već je najavio ukidanje te obaveze, koja je besmislena jer vlasnik plaća režije pa je onome tko je unajmio apartman sasvim svejedno u kojem su energetskom razredu soba, kupaonica i kuhinja u kojoj provodi nekoliko dana.

Kuščević je na HRT-u izjavio kako u europskoj direktivi ne piše da apartmani za iznajmljivanje moraju imati energetski certifikat, pa Ilija Rkman pita kako je ta direktiva prevedena. 

- Mnogi koji su napravili certifikat i potrošili 1000 ili više kuna sad će tražiti da im se vrati novac. Ali važnije je pitanje kako smo preveli ostale europske direktive - kaže Rkman. 

Vlasnici energetskog certifikata teško će vratiti novac. Certifikator koji im ga je radio svoj je posao obavio i to je pošteno naplatio. Bez prisile. 

Tko poštuje zakon, rastu mu uši

Certifikat neće propasti. Vrijedi 10 godina i vlasnicima može poslužiti pri eventualnoj prodaji apartmana, za što je i dalje obavezan. No svejedno se čini da su onima koji poštuju zakon narasle uši, a bolje su prošli oni koji ga ne poštuju. 

Takav je slučaj bio i s gradnjom. Tko je tražio dozvolu prije kopanja temelja,  mogao ju je platiti na tri rate. To i nije bila neka pogodnost jer je dozvola s pripadajućim doprinosima za prosječnu obiteljsku kuću stajala desetke tisuća kuna, a mogla se platiti na tri rate. Svaka je bila puno veća od iznadprosječne plaće pa je trebalo dići kredit da bi se na rate platila dozvola bez koje se nije moglo ni do kredita za gradnju. 

Tko je gradio bespravno, pa na poziv Vlade krenuo legalizirati objekt, sve to može elegantno plaćati godinama. Ako plati odjednom, ima popust koji legalnim graditeljima nitko ne nudi. Država tako ljudima usađuje naviku da krše zakon jer će proći povoljnije.