Iako među aditivima ima i onih neobičnog podrijetla za koje se čovjek možda iznenadi kad čuje da čine dio uobičajene prehrane, nadležne institucije ipak vode računa da se u prehrani nađu samo za zdravlje sigurni sastojci. Većina je tih sastojaka prirodnog podrijetla i njihova konzumacija uglavnom nije dokazano štetna za zdravlje. Proizvođači često na deklaracijama navode da su, na primjer, arome prirodne, a iza toga se mogu kriti kukci ili nešto slično. 

No iako je riječ uglavnom o prirodnim sastojcima, količina nekih aditiva ipak je ograničena. Upotreba propan-1,2-diol-alginata ili aditiva E 405 ograničena je na 25 mg/kg tjelesne težine dnevno. Dopušteni dnevni unos bojila E 120 ili karmina zakonom se ograničava na 5,0 mg/kg tjelesne težine, s obzirom na to da postoje naznake da u višim koncentracijama može izazvati alergijske reakcije. No u grlu bi vam mogao zastati poneki zalogaj zbog toga što se, na primjer, proizvodi preradom mrtvih insekata ili inače nejestivih životinjskih dijelova.

Opasni aditivi i teški metali

Transmasti, šećer ili zaslađivači nisu jedine nezdrave tvari koje unosimo hranom. Često jedemo teške metale, pesticide... Među češće korištenim aditivima u prehrambenoj industriji je mononatrijev glutaminat ili E 621. Njegova uporaba je dopuštena, ali prate ga kontroverze. Mesu i mesnim proizvodima, dodacima prehrani, začinima daje intenzivniji i okus. No, prema nekim istraživanjima, može izazvati glavobolje, lupanje srca, astmu itd. 

Aspartam je na listi dopuštenih, ali osporavanih sastojaka. E 951 nalazi se u nekoliko tisuća proizvoda. Mnogi ga smatraju kancerogenim, a Francuska je nedavno zabranila njegovu uporabu. Osim aditiva koji se namjerno dodaju, u hranu često slučajno, zbog zagađenja, dospijevaju mnoge štetne tvari. Ribe mogu biti pune teških metala, piletina štetnih bakterija, a voće i povrće pesticida.