Ma kakva teretana, nikad u životu nisam ušao u teretanu. Po prirodi sam ovako jak, a jedini trening su mi svakodnevni rad na baušteli i natjecanja, kaže najuspješniji hrvatski obarač ruke Josip Poleš (41).
Na prvi pogled nikad ne bi rekli da je Sinjanin Josip Poleš iznimno snažan čovjek. Istina, njegovih 207 cm i 110 kg djeluju poprilično impresivno, no nije posebno krupan, niti se na njegovom tijelu vide napumpani mišići kakvi se znaju vidjeti po teretanama. Njegova vitka građa zavara mnoge koji ne povjeruju da je pred njima šampion u obaranju ruke, pa ga izazovu, ponude novac za okladu.
- Prevare se i obarači kad me vide ovako mršavoga, a gdje neće obični momci koji o tome ne znaju ništa. Često se to zna dogoditi na baušteli, osokole se kad me vide, ali za par sekundi shvate da i nije baš sve u izgledu i mišićima. Na koncu mi ih bude žao pa im i ne uzmem novac – smije se Poleš, i otkriva nam tajnu svoje uspješnosti.
- Jaka šaka, jak zglob, jaka podlaktica, duga ruka i deset godina iskustva... To je tajna mog uspjeha, a što se tiče snage, genetika je očito učinila svoje. Djed Vice s očeve strane bio je alkarski momak, i po pričanju starijih najsnažniji čovjek u sinjskoj krajini. Mamin stric Ivan Ivković bio je deset godina za redom prvak Amerike u hrvanju u slobodnoj kategoriji, a negdje sredinom 30-ih godina prošlog stoljeća bio je i prvak svijeta. I otac Vice bio je jak čovjek, kao i sva trojica braće, Tomislav, Miroslav i Ivan, koji su na oko krupniji od mene i jači, tako da je sigurno u pitanju genetika - rekao je Josip.
Nasmijao se kad smo ga pitali jesu li braća Poleš ikad imala problema prilikom večernjih izlazaka.
- Ma kakvih problema, mi se u druge ne diramo, a ne diraju se ni drugi u nas, nismo vam mi nikad imali problema – kaže i dodaje kako njegova braća nisu aktivna u obaranju ruku, jer im je dosadilo kod kuće stalno gubiti od njega.
A u obaranje ruku Josip je krenuo posve slučajno.
- Potezao sam klip i obarao ruke po seoskim dernecima, a kad sam 2010. čuo da se organizira prvenstvo Hrvatske, prijavio sam se. Nisam ni znao da su odvojena natjecanja za desnu i lijevu ruku, pa sam prijavio samo desnu koja mi je slabija, i postao prvak. Od tada se natječem svake godine, i svake godine sam osvajao zlato barem jednom rukom, a često i s obje. Prije sam bio u kategoriji do 100 kg, sada sam u otvorenoj kategoriji - pojašnjava.
Josip je dešnjak, ali bolje rezultate postiže lijevom rukom i neporažen je pune tri godine. Na zadnjem prvenstvu Hrvatske u Sinju bio je prvak u obaranju lijevom, i četvrti desnom rukom.
Razlog zbog čega je bolji lijevom je taj što mu je desna, kaže, umorna od posla. Josip je građevinac, specijaliziran za postavljanje ‘knaufa’, i svaki dan naporno radi.
- Svaki dan sam na građevini, jedino na dan natjecanja ne radim, a par dana ranije malo štedim ruku. I to je sve, nemam ni poseban režima prehrane, jedem što i svi ostali kod kuće - smije se ovaj simpatični div.
Nježni div obožava kćerkicu
Kako to obično biva, divovi iznimne snage poput Josipa po prirodi su posve različitog karaktera od očekivanoga. Tako je i Josip zaljubljen u svoju kćerkicu, nedavno je dovršio kuću u Brnazama pored Sinja, a ima i kavez s golubovima. Ne bi imao ništa protiv da mu kćerkica (2) krene njegovim stopama.