Današnje Predsjedništvo i Nacionalno vijeće HDZ-a na kojemu će se otvoriti tema Istanbulske konvencije i njene ratifikacije u Saboru ipak neće proći bez rasprava.
Potpredsjednica HDZ-a i europarlamentarka Ivana Maletić kaže da će doći na Predsjedništvo i neće odstupiti od ranijeg stava koji je zauzela u rujnu prošle godine prilikom usvajanja rezolucije kojom je Europski parlament pozvao države članice EU da ratificiraju Konvenciju.
Maletić je tada ostala suzdržana (HDZ-ovi zastupnici su se podijelili pa su Dubravka Šuica i Željana Zovko glasale “za”, a Ivica Tolić je bio “protiv”) jer joj je bila neprihvatljiva definicija roda, “koji po Konvenciji označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnim za žene i muškarce”.
- Pokušavam dobiti odgovor iz Europskog vijeća je li moguće imati izdvojeno stajalište oko primjene definicije roda - kaže Ivana Maletić te dodaje da i dalje postavlja isto pitanje - zašto u Konvenciji nije preuzeta međunarodno priznata definicija nego je izmišljeno nešto novo.
Plenković: 'Nisam ni znao da je išao u Argentinu
Prije sjednice premijer Andrej Plenković je na upit o pismu kritike Davora Ive Stiera o Istanbulskoj konvenciji rekao da nije ni znao da je Stier u Argentini, jer da mu se javio.
''Nemam pojma. Nisam ni znao da je išao u Argentinu. Da mi se javio bio bih mu rekao da je....'', rekao je Plenković, a prenosi Dnevnik.hr.
O konvenciji osobni je stav iznio i Milijan Brkić.
'Nitko nije protiv kvalitetne zaštite od nasilja'
''HDZ je narodnjačka centra demokršćanskih svjetonazora i kao takav mora vrednovati te vrijednosti. Nitko danas na političkoj sceni nije protiv kvalitetne zaštite od nasilja. Moramo postrožiti sve sankcije kako bismo zaštitili od nasilja. Što se tiče pitanje roda, moj osobni stav je da je rod definiran rođenjem, biologijom, a ne društvenim navikama'', rekao je Milijan Brkić prije sjednice.
Dodaje da u demokratskoj stranci postoje različita mišljenja, ali da to ne znači da će se poljuljati stranka.
Gari Capelli kazao je da ne vidi nikakav problem u Istanbulskoj konvenciji. ''Mislim da ćemo sve riješiti'', kaže. Na pitanje je li pročitao pismo Stiera, kaže da nije.
'Uvredljivo je reći da protivnici Konvencije istu nisu razumjeli'
Politički tajnik HDZ-a Davor Ivo Stier, koji trenutačno službeno boravi u Argentini, predsjedniku stranke i premijeru Andreju Plenkoviću kao i cjelokupnom Predsjedništvu HDZ-a, zbog svojeg protivljenja Istanbulskoj konvenciji uputio je otvoreno pismo čiji je sadržaj objavio Večernji list.
Stier u pismu ističe kako su 'doista uvredljivi i potpuno deplasirani pokušaji da se imputira protivnicima Istanbulske konvencije da su protiv nje jer je nisu pročitali ili nisu dovoljno pametni te je nisu razumjeli. Odraz totalitarnog mentaliteta su također napadi na protivnike ratifikacije Istanbulske konvencije kao ljude koji su za nasilje, protiv žena, retrogradni, itd." Dodaje i kako je 'neodgovorno od saborskih zastupnika HDZ-a tražiti da glasaju za njezinu ratifikaciju'.
Pismo Davora Ive Stiera prenosimo u cijelosti.
''Poštovani g. Predsjedniče, Poštovane kolegice i kolege članovi Predsjedništva i Nacionalnog vijeća HDZ-a,
U nastojanju da se osnaži uloga žena u poslovnom svijetu, bivša potpredsjednica Europske komisije Viviane Reding, prije četiri godine, predložila mi je da zajedno, u jednom hrvatskom dnevnom listu, objavimo članak o novoj direktivi Europske unije o kvotama za žene u upravama trgovačkih društava koje kotiraju na burzi. U pripremi teksta, predložio sam da koristimo termine poput “ravnopravnost spolova” umjesto formulacija “rodnih teorija” kako bismo pažnju čitatelja usmjerili na bit problema, osnaživanje žena, a ne na raspravu o ideologiziranim konceptima. Brzo smo se oko toga dogovorili i zajedno objavili članak, te kasnije branili prijedlog u Europskom parlamentu. Nažalost, takav pristup nije korišten u pisanju Istanbulske konvencije. Uvjeren sam da bismo ne samo u Hrvatskoj već i u mnogim europskim državama izbjegli prijepore u društvu, da je radna skupina Vijeća Europe svoj tekst temeljila na konceptima prihvatljivima svima. Tada bi se svi napori usmjerili upravo na samu bit - borbu protiv nasilja nad ženama. Mnogi danas kažu da ne treba zbog tih termina rodne teorije zanemariti bit Konvencije u smislu njenih pozitivnih odredbi o borbi protiv nasilja. I doista ne treba zanemariti pozitivne aspekte Konvencije. No, isto tako, zar je bilo potrebno napraviti distinkciju između spola i rodnog identiteta da bi znali tko je žena i koga treba zaštiti od nasilja? Kome je to trebalo? Naravno, ideolozi svake vrste će uvijek reći da oni zapravo zastupaju znanstvene stavove. I marksisti su smatrali da je ukidanje privatnog vlasništva pitanje ekonomske znanosti, a ne ideologije. Po definiciji, ideologija negira naravni poredak i želi stvoriti novu ideologiziranu realnost. A ako se činjenice ne slažu s takvim ideološkim pristupom - tim gore po činjenice.
Tako je i s rodnom ideologijom. Ona tvrdi da rodni identitet može biti različit od spolnog identiteta. Po tome, žena može biti i onaj tko je biološki muško. Ako se biološke činjenice se ne slažu s “rodnim identitetom” - tim gore po činjenice. Dakle, nije glavni prijepor u tome što se u nekom dokumentu koristi riječ “rod”, već disocijacija “roda” od prirode, od “spola”. Te, shodno tome, forsiranje “rodnog identiteta” kao koncepta koji ne mora korespondirati s prirodom, to jest s biološkim određenim spolom. Problem nije ni osuđivanje određenih tradicija ili društvenih uloga koje su ponižavajuće za dignitet žena. Štoviše, dobro je, na primjer, što se ističe pravo svake žene i djevojčice na školovanje. No, problem je taj što se dignitet žena ponižava i onda kada se samu definiciju žene, kroz iskonstruirani “rodni identitet”, želi razdvojiti od bioloških činjenica, od same ljudske prirode. Problem je što se traži da se takve teorije, protivne prirodnom zakonu, uvedu i u škole. Upravo zbog tih razloga su nastali prijepori oko Istanbulske konvencije, koji se nažalost ne mogu premostiti niti s interpretativnim izjavama. Pritom je točno i to da su neke države odugovlačile ili odustale od ratifikacije i zbog njenih financijskih aspekata, uključujući odredbe o financiranju nevladinih udruga. Ti su prijepori nesporna činjenica i zbog toga su neke države odlučile odustati od ratifikacije Istanbulske konvencije. Posljednja je bila Slovačka, i to odlukom socijaldemokratske vlade. Rezolucija Europskog parlamenta o ratifikaciji Istanbulske konvencije od 12. rujna 2017. podijelila je i Europsku pučku stranku, koja okuplja demokršćane, liberale i fiskalne konzervativce. Nije bio zanemariv ni broj zastupnika demokršćanske orijentacije unutar EPP-a koji su glasovali protiv rezolucije, bili suzdržani ili nisu uopće glasovali (uglavnom su ti zastupnici bili iz Španjolske, Italije, Njemačke, Srednje Europe i Baltika).
Argumente protiv ratifikacije Istanbulske konvencije je iznijela i Katolička crkva. Tako je i Hrvatska biskupska konferencija (prvo mons. Uzinić kao čelnik nadležnog Vijeća za život i obitelj te kasnije HBK u plenarnoj formi) pozvala saborske zastupnike, posebice katolike, da glasuju protiv ratifikacije Istanbulske konvencije. Protiv ratifikacije izjasnili su se mnogi stručnjaci, sveučilišni profesori, članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Dakle, među ljudima koji su se izjasnili protiv Istanbulske konvencije ima vrhunskih intelektualaca, kao što ih doduše ima i među onima koji su za njenu ratifikaciju. Utoliko su doista uvredljivi i potpuno deplasirani pokušaji da se imputira protivnicima Istanbulske konvencije da su protiv nje jer je nisu pročitali ili nisu dovoljno pametni te je nisu razumjeli. Odraz totalitarnog mentaliteta su također napadi na protivnike ratifikacije Istanbulske konvencije kao ljude koji su za nasilje, protiv žena, retrogradni, itd. Kršćanski demokrati u Hrvatskoj zauzimaju se za poštivanje digniteta žena i djevojčica, apsolutno su za borbu protiv nasilja, ali ne prihvaćaju postulate rodne teorije na kojima počiva Istanbulska konvencija. To, pak, ne znači da ne mogu raditi sa liberalima i pobornicima drugih ideologija (unutar EPP-a, HDZ-a ili bilo koje druge stranke) u zajedničkim naporima u borbi protiv nasilja nad ženama. Na primjer, kršćanski demokrati bi trebali podržati povećanje financijskih sredstava u proračunu za ovu plemenitu svrhu, bez obzira što se protive ratifikaciji Istanbulske konvencije.
Ukratko, borbi protiv nasilja nad ženama može se pristupiti s različitih doktrinarnih pozicija. Kršćanski demokrati (iz različitih stranaka) će to učiniti na temelju doktrine koja ističe poštivanje ljudskog dostojanstva, i to u skladu s prirodnim zakonom, a ne u suprotnosti s naravnim poretkom. S takve pozicije nije moguće podržati ratifikaciju Istanbulske konvencije ali je moguće i potrebno biti za borbu protiv nasilja nad ženama. S druge strane, liberali ili socijalisti (iz različitih stranaka) će također biti privrženi toj borbi, ali s ideološke pozicije koja ne priznaje naravni poredak. Tako će oni isticati moć pojedinaca ili društva da kreiraju novi poredak, nove norme, pa čak i novi identitet prema vlastitoj autonomnoj volji, ne mareći o naravnom poretku i prirodnom zakonu. Dakako, oni će podržati Istanbulsku konvenciju. Ta su dva pristupa - onaj kršćanski (ili klasični, s obzirom da nije isključivo kršćanski, ali ga je kršćanstvo prihvatilo) i onaj ideološki (liberalni ili socijalistički) - suštinski različita. I tu je srž prijepora oko Istanbulske konvencije, a ne u opredjeljenju za borbu protiv nasilja ili u sposobnosti čitanja s razumijevanjem. U vezi s tim treba konstatirati kako je HDZ široka stranka koja je nastala kao pokret i koja danas uključuje članove koji imaju različite pristupe prema Istanbulskoj konvenciji, te općenito prema poštivanju naravnog poretka. Nametnuti samo jedan pristup te tražiti stranačku stegu u prihvaćanju Istanbulske konvencije značilo bi istisnuti ili marginalizirati kršćansko demokratski prostor u HDZ-u. Time bi se prije ili kasnije otvorili bokovi prema novim političkim snagama koje će se vjerojatno također pozivati na kršćanstvo i druge identitetske zastave, ali za razliku od demokršćana neće biti privržene načelima zapadne demokracije. Zaključno, a na temelju svih navedenih razloga, smatram da bi bilo neodgovorno i štetno, i za HDZ i za razvoj hrvatske demokracije, tražiti od zastupnika HDZ-a da podrže uvrštavanje Istanbulske konvencije u dnevni red Hrvatskog sabora, te da glasuju za njenu ratifikaciju.
S poštovanjem, Davor Ivo Stier''