Ministarstvo kulture pohvalilo se, s pravom, važnim kulturnim događajem - Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu vraćen je vrijedan, raritetni primjerak knjige Trinum magicum sive Secretorum magicorum opus continens iz 1614. godine, autora Caesarea Longinusa, koji je iz fonda knjižnice ukraden 1987. godine. Priča je nalik na romane Dan Browna ili avanture Indiana Jonesa.
U srpnju ove godine naše je veleposlanstvo u Italiji poslao dopis NSK u Zagrebu. Djelatnici ambasade poslali su fotografije dijelova pronađenog primjerka knjige. Istraživanjem svog arhiva, usporedbom bitnih oznaka, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu potvrdila je da je riječ baš o primjerku koji je nekada pripadao njezinu fondu. Signantura je, zaključili su stručnjaci NSK, izvedena na način kako se to u zagrebačkoj Knjižnici radilo prije 1912. godine što je bio pouzdan dokaz vlasništva nad neprocjenjivo vrijednom knjigom.
Obitelj je bila šašava, a Miles najluđi među njima: kad je osnovao videoteku, jednu od prvih u Zagrebu, dao joj je naziv 666, u znak poštivanja Sotone. Održavao je sotonističke seanse, bio povezan s čudnim društvima, imao veze s tajnom policijom. U NSK se penjao noću, ljestvama, birao vrijedne naslove i iznosio ih do jutra a potom krijumčario u inozemstvo. I tako od 1982 do 1987. godine!
Cilj mu je bio spaliti NSK i arhiv
Prema navodima tužiteljstva SR Hrvatske, Nacionalna i sveučilišna knjižnica ostala je zbog Millesa bez više od 1700 knjiga, grafika, karti i ilustracija u petogodišnjoj pljački. Iz Metropolitane, crkvenog odjela biblioteke u vlasništvu Zagrebačke nadbiskupije, ukradeno je 156 knjiga te 567 karata, grafika i ilustracija koje je Milles izrezivao iz knjiga.
Procijenjena je šteta oko milijun njemačkih maraka, iako se Milles hvalio da je ukrao knjige vrijedne 40 milijuna maraka (oko 160 milijuna kuna).
„Imao je bujnu maštu, ali nas je zanimalo gdje su završile knjige pa samo trpjeli njegove ispade. Sve nas je šokiralo kada je rekao da mu je konačni cilj bio spaliti NSK i arhiv s ukupno 2,5 milijuna knjiga“, rekao je sudac Vladimir Vinja koji je Millesa osudio na 15 godina zatvora, a njegove pomagače na kraće kazne.
Nakon žalbe, Vrhovni sud im je svima smanjio kazne, a Millesu dosudio devet godina.
„Milles je bio onizak, nešto malo duže kose. Ostavljao je dojam bezosjećajnog, hladnog, ali obrazovanog sugovornika. Imao je nježnu ruku tako da mi se, dok sam se rukovao s njime, činilo kao da nema kosti“, rekao je Milovan Rauš, inspektor zagrebačke policije.
Kad je 1991. dobio prve slobodne dane, prvo je otišao u NSK kako bi se učlanio u biblioteku!
U svibnju 1994., s jednim je kolegom iz zatvora, s kojim je bio na slobodnom vikendu, provalio u kuću na Krležinu Gvozdu, odakle su htjeli ukrasti slike i druge umjetnine. No otkriveni su, pa su se dali u bijeg, a Milles je uzeo nekog policajca za taoca. Milles je uskoro za tražio da dođe tadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak i zatražio helikopter, ali se na kraju ipak predao. Nekoliko dana kasnije skočio je s dimnjaka zatvorske kotlovnice, ali je preživio. Bio je to šesti pokušaj samoubojstva. Sedmi put je uspio. Otrovao se u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj 5. lipnja 1995. godine. Umro je od trovanja fenotijazinom i mefenaminskom kiselinom. Na krevetu je ostavio oproštajno pismo s jednom porukom: „Vidimo se u paklu.“
„Činio sam Millesu male usluge. Kupovao sam mu kekse, čokolade i kavu. Nešto od toga nosio je u zatvor. Dopuštao sam njegovu ocu da mu dolazi i da se sastaju u mome prisustvu u Đorđićevoj. Vidjelo se, ti susreti su bili dosta važni za oca koji je iz dana u dan sve više i više propadao. Bio sam zadovoljan njegovom suradnjom, mnogo knjiga je vraćeno, ali kada sam tražio da mi kaže gdje je novac od ukradenih knjiga, tu je uvijek zapelo… Nije htio reći u kojoj banci drži novac. Rekao je samo da je to banka druge države. Pretpostavljam da je to Austrija. Tvrdio je da u toj banci ima puno novca. Nekoliko puta me nagovarao da otvorim račun bilo gdje u svijetu. Može on biti na moje ime ili na ime nekoga u koga imam povjerenje i da mu kažem koliko mi je potrebno novca do kraja života. Ta će mi svota na taj račun brzo biti doznačena. Nisam to nikada htio učiniti“, tvrdi Rauš.
Bio je samoubojica i gomilao milijune
Gdje je novac? Država ga nije tražila. Zašto?
Sve su to zagonetke. Hoće li ikada biti razjašnjene? Jesu li sve te priče povezane ili je činjenica da su u njihovu središtu isti ljudi sasvim slučajna?
Izvori iz bivše Službe državne sigurnosti tvrde da postoje samo indicije.
„Moguće je“, kažu nam, „da su savezne službe, civilna ili vjerojatnije vojna, KOS, stvarale atmosferu straha. U to doba nije se znalo kamo će ići zemlja i sustav. Mirisale su se promjene, i to velike: atmosfera jeze mogla je inicirati osjećaj potrebe za čvrstom rukom, možda intervencijom vojske… Milles je pljačkom nagomilao velik novac. Je li on trebao samo njemu? Bio je samoubojica po naravi. Zašto bi gomilao tolike milijune?“
Uz ministricu kulture i medija dr. sc. Ninu Obuljen Koržinek knjigu je glavnoj ravnateljici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanki Stričević uručio veleposlanik Republike Hrvatske u Talijanskoj Republici mr. sc. Jasen Mesić, koji je knjigu donio u Zagreb.
„Vraćanje knjige dokaz je dugogodišnje uspješne suradnje Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u pitanjima povrata otuđene knjižnične građe, kao i znak odlične suradnje Veleposlanstva Republike Hrvatske u Talijanskoj Republici s talijanskom policijom koja radi na pitanjima pronalaženja otuđene kulturne baštine“ piše u priopćenju Ministarstva.
„Neke od dragocjenosti su, poput ove, vraćene, a za ostalima se još uvijek traga“ kažu u Ministarstvu.