''Nijedno Etičko povjerenstvo Vam to neće odobriti, idite u Sloveniju nek' vam oni to riješe'', svi već znamo čije su ovo riječi i kome su upućene. Trudnoj Mireli Čavajdi, koja u sebi nosi teško malformirani plod, liječnici iz čak četiri zagrebačke bolnice - Petrove, Vinogradske, Merkura i Svetog Duha - rekli su kako ne mogu obaviti pobačaj zbog "zakona" koji im omogućuje priziv savjesti.
POGLEDAJTE VIDEO:
Svega nekoliko desetaka kilometara od Zagreba, drugi svijet preko granice. U susjednoj Sloveniji vrijedi isti zakon kao i kod nas, onaj iz '70-ih, no ondje se tumači na potpuno drugačiji način. Iako zakonski mogu, liječnici se gotovo nikad ne pozivaju na priziv savjesti, a ipak je stopa pobačaja jedna od najnižih u Europi.
Iako u Hrvatskoj postoji 30 zdravstvenih ustanova koje su ovlaštene za obavljanje postupka prekida trudnoće na zahtjev pacijentice, jedna od njih je i KB Sveti Duh koji, primjerice, pobačaj rješava tako da svoje pacijentice "ispod pulta" šalje na ginekologiju u Brežice ili Ljubljanu. Porazgovarali smo s djelatnicima Opće bolnice u Brežicama, u kojoj već godinama pacijentice iz Hrvatske odlaze kako bi ostvarile svoje pravo na zdravstvenu skrb koju u svojoj državi ne mogu dobiti.
Prema podacima koje su nam dostavili, stoji da su samo u njihovoj bolnici lani čak 134 Hrvatice obavile pobačaj, u 2020. njih 150, dok u 2019. njih 280. A gdje su druge bolnice? U Sloveniji sasvim sigurno godišnje pobaci više od 200 Hrvatica. Dakle, sveukupno u posljednje tri godine su 564 pacijentice, državljanke RH koje plaćaju i porez i prirez, kao i sva ostala davanja, bile primorane u drugoj državi i to samo u Brežicama plaćati zdravstvenu skrb koja bi im u njihovoj trebala biti zakonom zagarantirana. U bolnici u Brežicama kažu kako je u većini slučajeva bila riječ o neželjenim trudnoćama, no od tih brojki je barem 10 slučajeva godišnje gdje su se žene poput Mirele, s teškim malformacijama ploda, obratile slovenskim liječnicima za pomoć.
- Imamo desetak takvih slučajeva godišnje. To su žene čijem je plodu utvrđen kromosomski defekt ili ultrazvučno otkrivena abnormalnost fetusa u tolikoj mjeri da je nespojiva sa životom. U našoj bolnici, nakon što povjerenstvo razmotri slučaj, obično odobravamo prekid ako je trudnoća kraća od 17 tjedana. Viša gestacijska dob s anomalijama/kromosomopatijama upućuje se u Ljubljanu, isto je i s našim pacijenticama. Hrvatice nam dolaze jer uglavnom u hrvatskim bolnicama ne uspijevaju postići dogovor o prekidu trudnoće unatoč potvrđenoj dijagnozi, odnosno lošoj prognozi - rekla nam je pročelnica Odjela za ginekologiju i porodništvo, dr. med. Mateja Vukmanič Pohar.
Pročelnica ginekologije i porodništva Vukmanič Pohar, kao i sama direktorica bolnice Anica Hribar, razočarane su takvim ponašanjem svojih kolega u hrvatskim bolnicama. Smatraju da su svi liječnici, posebno ginekolozi, dužni pomoći ženi, obnašati se prema njoj po najnovijim preporukama liječničke struke te ih sigurno voditi kroz težak postupak prekida trudnoće.
- Mislim da 'prizivu savjesti' nije mjesto u našoj specijalizaciji ginekologije i porodništva. Ovu profesiju odabrali smo da pomognemo ženama, kako u najljepšim trenucima poput trudnoće i rođenja djeteta, tako i u vrlo teškim razdobljima njihova života. Odluka o prekidu trudnoće nije laka i za žene predstavlja veliki stres i tešku psihičku kušnju. Mislim da mi kao zdravstveni djelatnici nemamo pravo osuđivati i pitati ženu zašto je odlučila prekinuti trudnoću jer svatko zna svoje razloge. Postoji i ona stara mudrost koja kaže da nikad ne osuđujete čovjeka ako barem jedan dan niste hodali u njegovoj koži - poručuje dr. Vukmanič Pohar.
U bolnici postoje i savjetovanja prije pobačaja, no ona su isključivo medicinska, gdje se trudnicu ispituje o njenom zdravstvenom stanju i pojašnjava joj se postupak prekida trudnoće. Sve do 10. tjedna trudnoće žene ne moraju opravdavati svoj zahtjev za prekid trudnoće.
- U bolnici imamo komisiju prvog stupnja za pobačaje i sterilizacije koja se sastoji od tri liječnika specijalizacije ginekologije i porodništva te dva doktora drugih specijalnosti i socijalne radnike. Uvijek nudimo razgovor ako pacijentica to želi, iako većinom pacijentice koje dođu prije 10. tjedna trudnoće već imaju formirani stav i odlučne su u tome da žele prekinuti. One pacijentice koje dođu nakon 10. tjedna, s njima detaljnije razgovaramo te one moraju napisati zahtjev komisiji o pobačaju i njima obrazložiti razloge istog. Ako komisija odluči ne odobriti zahtjev, pacijentica se može obratiti komisiji druge razine u Ljubljani gdje se bave slučajevima koje ne možemo ili ne želimo odobriti, kao i slučajevima nakon 17. tjedna trudnoće - pojašnjava.
Bolnica u Brežicama mjesečno na mail dobije 30-ak upita o pobačaju iz Hrvatske i susjednih zemalja, parovi ili žene najviše se raspituju o cijeni, postupku i oporavku nakon pobačaja. Cijena postupka za prekid trudnoće iznosi oko 400 eura, ovisno o krvnoj grupi pacijentice te o tome je li već imala laboratorijske pretrage i krvnu grupu. U posljednjih 15 godina većina pobačaja radi se lijekovima, a procedura traje dva dana. Rijetko kad se radi klasični pobačaj u općoj anesteziji, i to jedino u slučaju ako pacijentica inzistira na takvom zahvatu. Nakon zahvata potrebno je još jednom doći na kontrolni pregled, a zbog osjetljivosti situacije, u ustanovi ženama nude i psihološku pomoć te specijaliziranog psihologa.
Inače, Slovenija je zemlja s jednom od najnižih stopa pobačaja u Europi, a omjer između broja dopuštenih pobačaja i broja živorođenih pao je za 19% između 2011. i 2020. godine. Dr. Vukmanič Pohar kaže kako je razlog niskog postotka pobačaja opća dostupnost svih vrsta kontracepcije koja je u Sloveniji potpuno besplatna, kao i edukacija ljudi koja počinje već u djetinjstvu i adolescenciji. Edukacija o sigurnom spolnom odnosu, spolno prenosivim bolestima, mogućim lošim posljedicama pobačaja i slično ne samo da je dovela do niske stope pobačaja, nego se na pobačaj gleda kao na primarni dio zdravstvene skrbi koji mora biti dostupan i besplatan svim ženama. Kod nas je, čini se, pobačaj najmanje zdravstvena stvar pa će, ako se nešto ne promijeni, Hrvatice i dalje morati preko granice.
Što je istina, a što spin?
Što piše u Zakonu o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece?
Prekid trudnoće nakon 10. tjedna odobrava se u tri slučaja, jedan od njih je i ako se medicinskim metodama utvrdi da će dijete imati teške duševne ili fizičke mane. Ne samo ako su majka ili dijete životno ugroženi.
Što se utvrdilo u slučaju Mirele Č.?
KB Sveti Duh, KBC Zagreb i Klinički institut za radiologiju u Ljubljani utvrdili su da dijete koje nosi ima tumorsku tvorevinu i hidrocefalitis te da će umrijeti u njoj, tijekom porođaja ili kratko nakon. Ako bude i operirano, imat će kratak život i bit će prikovano za krevet i aparate. Slovenci su temeljito objasnili da se radi o teratomu, a vjerojatnost preživljavanja je manja od 10 posto. Pišu da je preuzeo tri režnja, gura desnu hemisferu mozga u lijevu, pritišće mali mozak i moždano stablo. Vjerojatnost komplikacija i smrti je velika.
Ima li opasnosti za Mirelu Č.?
Kako kažu doktori iz Slovenije, osim što su vjerojatnosti komplikacija i smrtnosti pri porođaju velike i za majku, ako dijete u njoj umre, ona je i u opasnosti od sepse. Još je jedan element, a to je da maligne stanice mogu preko posteljice otići i u majku.
Kad se koristi priziv savjesti?
Radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja liječnik se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke i ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. Pod zdravlje spada i psihičko i fizičko zdravlje pacijentice, u ovom slučaju Mirele Č. Upitno je može li se u ovoj situaciji koristiti.
Je li pobačaj kontracepcijsko sredstvo?
Iako se ovdje radi o prekidu trudnoće po Zakonu i pravilima struke, ‘prolife’ skupine pokušavaju zavrtjeti priču oko prava na pobačaj. Pobačaj je traumatično iskustvo za svaku ženu, na njega se teško odlučiti i to se obično radi uz psihološku pomoć. Statistički, dostupnost pobačaja ne povećava broj slučajeva, a Hrvatska je na svjetskom dnu po godišnjem broju pobačaja sa 7,5 posto. Kad pobačaj nije bio legalan, smrtnost žena je bila velika zbog ilegalnih pobačaja.