Nikad nismo saznali gdje su odveli mog brata. Mama je bila u logoru dva mjeseca. Umrla je u tuzi prije dvije godine i uvijek je govorila kako će prije ona umrijeti nego što će pronaći kosti svoga sina. I, eto, nije to doživjela.
Plačući nam je to ispričala Marija Šatorović, sestra Antuna Štera. On je jedan od četvero ljudi čije su posmrtne ostatke jučer, nakon 32 godine iščekivanja, preuzele obitelji.
POGLEDAJTE VIDEO:
Naime, u masovnoj grobnici Šarviz dola kraj Negoslavaca, otkrivenoj u veljači ove godine, ekshumirano je najmanje deset posmrtnih ostataka osoba stradalih u Domovinskom ratu, a analizom DNK identificirane su za sada četiri osobe. To su Ilija Krivić (59), Antun Šter (29) i Josip Bali (41) iz Vukovara te Ivan Ilanić (58) iz Berka.
Njihove su obitelji, na poziv Ministarstva branitelja i Uprave za zatočene i nestale osobe, došle u vukovarsku bolnicu kako bi identificirali njihove ostatke te preuzeli nalaze DNK analize po kojima je točno utvrđeno da se doista radi o tim osobama.
- Za neke od vas ovo je kraj iščekivanja, a za neke agonija još traje.
Nakon 30 godina suočavate se s istinom i vjerujem da ne znate ni što očekivati ni kako reagirati. No naći ćete svoj mir - rekla je tom prilikom Ljiljana Alvir iz Saveza udruga nestalih osoba. Na identifikaciji i razgovoru s obiteljima bio je i ministar branitelja Tomo Medved.
Istaknuo je kako je u posljednjih desetak godina pronađeno i identificirano 248 osoba ubijenih u ratu.
- Šarviz dola je sekundarna grobnica za koju znamo već godinama kao mjesto na kojemu su dovožene i pokapane žrtve Domovinskog rata. Još su 1992. tu otkrivene dvije masovne grobnice, a potom i 1998., kad je pronađena jedna osoba. U ovoj grobnici nalaze se ostaci osoba koje su ubijene na području Vukovara i Berka. Uglavnom se radi o muškarcima između 25 i 60 godina. Za sada smo potvrdili DNK za četiri osobe, tri civila i jednog branitelja. Iskapanja Šarviz dole se nastavljaju i do sada je pregledano 6500 kvadrata - rekao je tom prilikom ministar Medved istaknuvši kako je od ukupnog broja nestalih u Domovinskom ratu čak 509 s područja Vukovarsko-srijemske županije, a 379 samo iz grada Vukovara.
Marija se prisjetila okolnosti u kojima je nestao njen brat.
'Kao da je opet ubijen'
- Brat Antun je nestao u rujnu 1991. godine u Vukovaru. Imao je tad 29 godina. Živio je u Vučedolu, gdje su s njim bili mama i još obitelji. Kad je vojska upala u Vučedol, odvela je brata i sve druge muškarce, među njima i mog svekra, koji se također još vodi kao nestao. Osjećam se grozno. Preuzela sam bratove kosti, a imam osjećaj kao da je sad opet ubijen. Otac mi je isto poginuo tijekom rata, pokopali smo ga u dvorištu jer su padale granate. Nakon njega poginuo je i drugi brat, u Sotinu, našli smo ga naknadno i pokopali 2007. Treći brat se ubio 1996. godine u Zagrebu, bombom, četvrti je poginuo u Austriji - izbjegao je rat i tamo poginuo na gradilištu. Strahovala sam da nikad neću naći Antuna - govori plačući Marija dodajući kako joj je zadnja uspomena na brata iz vremena najvećega granatiranja Vukovara, kad joj je došao na vrata s košarom punom ribe.
- Vani su padale granate, a on je išao na pecanje s prijateljem. Pokucao mi je na vrata te mi donio punu torbu ribe i povrća iz svog vrta, rekao: 'Evo, da ne budete gladni'. Tad sam ga zadnji puta vidjela - kaže Marija. Jednako teško identifikaciju su doživjele i ostale obitelji. Jelisava Garvanović iz Vinkovaca konačno će moći pokopati svog oca Ivana Ilanića.
- Prepoznala sam tatin prsten na slikama koje su mi pokazali u bolnici. Ali želim vidjeti i posmrtne ostatke. Nemam sumnje da je to on, ali, eto, želim mu vidjeti kosti i tako se konačno oprostiti od njega. Posljednji put sam ga vidjela u Đeletovcima prije nego što će naše selo pasti. Žene i djecu su poslali na sigurno, a muškarci su ostali. Među njima i moj tata koji je imao pušku pa je rekao da će ostati braniti selo. Mama, mojih dvoje djece i ja smo ga tad posljednji put vidjeli. On nas je ispratio do izlaza iz sela i vratio se nazad. Nakon toga se nismo ni čuli ni vidjeli. Godinama sam bila uvjerena da je živ, a onda sam se obratila jednom odvjetniku u Beogradu koji je nekim ljudima pomogao da nađu nestale. Nakon nekoliko tjedana mi je rekao da je tata ubijen s ostalim Berčanima. Tad sam izgubila svaku nadu i sve ove godine živim samo u nadi da nađu gdje je pokopan - kaže Jelisava.
'Rat nas je uništio'
U masovnoj grobnici Šarviz dola bilo je i tijelo branitelja Ilije Krivića. Za njim su 32 godine tragali supruga Anđa i sin Branko.
- Rat je uništio moju obitelj. Veći dio provela sam u podrumu Borova, gdje sam radila kao kuharica. Sin Hrvoje na prvoj crti, muž na Sajmištu. Kad mi je nećak umro na rukama, a potom sam čula i da je mi je sin ubijen te suprug nestao, život mi je izgubio smisao - kaže Anđa dok njen sin dodaje kako će sada lakše živjeti sa spoznajom da je može pokopati oca.
- Nakon toliko godina iščekivanja konačno olakšanje. Sad će biti lakše živjeti sa spoznajom da smo oca pokopali sa sinom i da im bude vječna slava. Oca su zatočili, među prvima, na Sajmištu. Odveli su ga u nepoznato. Kasnije smo čuli svakakve priče, da su ga 20-ak dana držali zatočenog u vojarni, maltretirali, tukli... Poslije toga mu se gubi svaki trag. Brat je poginuo kao branitelj u Bogdanovcima, ekshumiran je u masovnoj grobnici s još osam branitelja, pokopali smo ga u Vukovaru - rekao je Branko.