Jezivo otkriće iz ljeta 2020. i dalje je obavijeno velom tajni. Da nije bilo niskog vodostaja Dunava kod Golubačke tvrđave, nikada se ne bi saznalo da ta rijeka krije grob trojice muškaraca čiji identitet ni dan danas nije utvrđen. Sahranili su ih na "mafijaški način", posve jeziv. Nekoliko dječaka kupala su se kada su primijetili lijes koji je virio iz Dunava, a iz njega su virili ljudski ostaci.
Policija je brzo stigla, a ostali su šokirani kada su primjetili da je tu ne jedan, već tri betonska lijesa sa ljudskim ostacima. Nije bilo sumnje da su u pitanju žrtve mafijaškog obračuna i da se netko poprilično potrudio sakriti tragove. No, na nizak vodostaj nisu računali. Tijela su bila unakažena, bez glave i s odsječenim rukama, a identifikacija je bila nemoguća, čak ni pomoću zuba ili otisaka prstiju.
Srbijanska policija tada nije raspolagala s DNK analizom. Razne teorije su počele kružiti, kao ona da je riječ o Rumunjima koje je voda donijela u Srbiju, a što su brzo odbacili. Tko god je lijesove bacio u Dunav znao je njegovu dubinu i nadao se da nikada neće biti pronađeni. Sahranili su ih pod križevima s inicijalima N. N. (lat. nomen nescio), piše Kurir.
Iza svega stoji krvava priča i pljačka?
Stanje pronađenih tijela i broj žrtava iz ovog jezivog događaja poklopio se s jednom drugom, krvavom i jezivom pričom, a betoniranje osakaćenih tijela i njihovo bacanje u Dunav bilo bi, razmišljajući kao mafijaš, sasvim dobra ideja.
Naime, u noći između 4. i 5. prosinca 1998. na vratima tvrtke „Tref rentakar“ pojavio se Andrej Kovačević, sin pokojnog vlasnika firme Vlade Kovačevića. Čuvar, Bratislav Dačić, ga je prepoznao i otvorio mu vrata. Kada mu je okrenuo leđa, Kovačević mu je pucao u potiljak. Čuvar nije bio jedina žrtva ovog razbojništva. Ubijena je i blagajnica Biljana Stanojković. Nju su pljačkaši vodili sa sobom kao taoca, obećali joj slobodu ako im pomogne da otvore sef, ali su je kasnije nemilosrdno likvidirali u okolini Beograda.
Opalio ga pištolj, prokužili ga policajci
No, iako su mislili da su izveli savršenu krađu, razbojnici su za sobom ostavili mnoštvo tragova, jer su prvo pokušali da uđu s zadnje strane u firmu, kada su razbili rešetke na prozoru. Jedan od njih se teško ranjen pojavio na hitnoj. Lagao im je da su ga upucali u centru Mladenovca, no policajci su ga odmah prokužili. Rana je bila netipična, metak mu je prošao kroz nogu, a on je mijenjao svoje izjave. Nakon što su ga inspektori pritisli, mladić je sve priznao. Otkrio im je da se zove Aleksandar Kostadinović, a da je ranio sam sebe, prilikom pljačke. Pištolj je stavio na pojas, a oružje je opalilo.
Ubrzo su otkrili imena i ostalih razbojnika i tako kompletirali cijelu priču. Uz Kostadinovića, sudjelovali su tu i Andrej Kovačević i Filip Gavrilović. Policija je pronašla tijelo blagajnice, hrpu novca od oko sedam i pol milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Kovačevića, Trefov sin iz prvog braka su uhitili, a Gavrilović je zbrisao s četiri milijuna njemačkih maraka, piše Kurir. Zajedno s njim pobjegli su i njegov otac i prijatelj, za kojeg se pretpostavljalo da je vozač. Izgubio im se svaki trag.
Sudbina oca i sina Gavrilovića, njihova prijatelja i četiri milijuna maraka ostat će zauvijek misterij. Kovačević je dobio deset godina zatvora zbog sudjelovanja u pljački, a pošto je bio maloljetan, to je mogla biti najviša moguća kaznu. No, nije ju odslužio do kraja. Štoviše, 2006. godine, dok je imao slobodan vikend u Beogradu, poginuo je na motociklu. Aleksandar Kostadinović osuđen je na 15 godina zatvora.