Nisam ni ja vidio niti lipe osim minimalca. Najradije bih da smo ikako mogli to spriječili, no nije bilo nikakve pravne osnove. Ljuti smo i jadni jer očito da pravo i pravda opet nisu isto.
Kaže nam to Samir Hadžić, predstavnik radnika u nadzornom odboru Uljanika d.d. koji je od ovog mjeseca u stečaju. Hadžić je ljut jer su trojica članova uprave, za razliku od radnika, dobili svoje pune zaostale plaće, dok radnici nisu imali za kruh. Radi se o bivšem predsjedniku uprave Gianniju Rossandi te članovima uprave Marinku Brgiću i Veljku Grpcu.
Rossandi 160.000 kuna
Rossanda i kompanija dobili su tri-četiri zaostale plaće više nego ostali radnici unutar grupe Uljanik, objavio je prvi Glas Istre. Najbolje je prošao Rossanda s obzirom na to da je on dobio plaću i za siječanj ove godine. Kako je njegova plaća iznosila oko 40.000 kuna neto, to znači da je ukupno za četiri mjeseca dobio 160.000 kuna za vođenje tog brodogradilišta koje je propalo. Nikad nisu objavljeni iznosi ostalih članova uprave i koliko su oni imali plaće, a samo neslužbeno se nagađa da su i oni imali izuzetno visoka primanja, osim toga uživali su razne povlastice i bonuse.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kako je moguće da članovi uprave koji su redom pod istragom za štetu od 1,2 milijarde kuna u pulskom brodogradilištu dobiju svoje pune plaće dok radnici dobiju mrvice ili ništa?!
- Onaj tko je bliže vatri taj se ugrijao - pomalo rezignirano kaže i stečajni upravitelj Damir Majstorović i dodaje kako je tek preuzeo tvrtku, pa će uskoro imati sve podatke o tijeku novca. Dosad je bio privremeni stečajni upravitelj i nije imao ovlasti ni uvid u uplate i isplate.
Slali ovrhe svaki mjesec
Uljanik grupa bila je sastavljena od više poduzeća, a najvažnije je bilo Uljanik brodogradilište, koje je također otišlo u stečaj i sad 1118 radnika dobiva otkaze. Međutim, Uljanik d.d. bila je krovna tvrtka, koja je ugovarala sve brodove.
U njoj je radilo samo 20-ak ljudi, menadžera, a trojac je bio uprava preko koje su kontrolirali i ostale tvrtke. Svaki mjesec kad grupa nije mogla isplatiti plaće, radnici su trebali sa svojim platnim listama napraviti zahtjev za prisilnu naplatu svojih potraživanja i s njima blokirati račun. Kad bi neki novac sjeo na račun tvrtke, po zakonu se naplaćuju oni koji su prije poslali taj zahtjev.
Za razliku od stečaja, nisu važni niti iznosi niti o kome se radi. Važno je samo da je zahtjev opravdan. Uprava je svoje plaće dobila jer je na vrijeme poslala ovrhe na račun Uljanika d.d., preko kojeg je sjedao novac i za ostala poduzeća.
Novac stigao u Uljanik
A određeni novac očito je stizao, potvrđuje nam i stečajni upravitelj i Hadžić. Radnici u škveru nisu mogli kao uprava ovršivati račun Uljanika d.d. nego Uljanik brodogradilišta, na kojem nije bilo toliko dotoka novca. I tako se uprava namirila bez obzira na to što je preliminarna istraga pokazala da su lošim ugovorima odveli tvrtku u kolaps.
Paradoksalno, dok su to radili, i Vlada i uprava pregovarale su s dobavljačima da odblokiraju račune ili da ne pokreću nove blokade upravo kako bi se pronašlo neko rješenje. A u isto vrijeme menadžeri su uredno svaki mjesec slali svoje ovrhe i na kraju se uspjeli naplatiti.
- Apsurd je i da smo mi pokušali spriječiti te isplate, mi bi kršili zakon i još ispali kriminalci - zaključuje ljuto Hadžić.