Josip Broz Tito je, iz tehničkih razloga, pokopan dva puta - jednom za kamere, a jednom za stvarno, otkrio je inženjer Dragomir Gavrilović 2002. godine. Kada se Tito razbolio 1980. godine, Gavrilović se nalazio u Engleskoj i tamo vidio nadgrobnu ploču Williama Shakespearea na kojoj je uklesano samo piščevo ime, godina rođenja i smrti. Do tada je već izgradio rezidenciju u Užičkoj 15, vilu „Mir" i još šezdesetak rezidencija i skloništa, ali i rezidenciju iračkog predsjednika Sadama Huseina.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Zovnem liječnike Stankovića i Kičića, a oni mi kažu da je predsjednik u komi, da je sve gotovo i da se pripremam za pogreb. Ali, s kim god sam od Titovih bliskih drugova pokušao da razgovaram o izgledu grobnice, svi su se hvatali za glavu i šaptom mi govorili: „Gavro, ne spominji mi to, molim te" - rekao je tada Gavrilović.
Gavrilović je samoinicijativno iz nekakvog nacrta uzeo mjere, angažirao radnike. Počela je izgradnja grobnice.
- Bilo je jasno da se ona samo pomoću dizalice može postaviti na grob, a tako dugotrajan i neizvjestan čin ne bi bio baš efektan pred svjetskim kamerama. Odlučili smo da umjesto prave nadgrobne ploče stavimo „masku", također mramornu, ali znatno lakšu- svjedočio je Gavrilović.
Gavrilovićevi živci bili su zategnuti kao strune dok je promatrao pogreb koju je gledao gotovo cijeli svijet, više od stotinu predsjednika, na čelu sa Leonidom Brežnjevim i mamom Jimmyja Cartera. Ipak, nije bilo neugodnih iznenađenja. Kada su državnici napustili kompleks, kovčeg sa maršalovim tijelom izvađen je iz grobnice, obložen bakrenom maskom i ponovo spušten na dno, a preko kovčega je stavljena betonska ploča, pa na nju navučena ona teška, mramor.
U knjizi „Generalov let", general Ivan Dolničar potvrdio je Gavrilovićevo priznanje. Iako je on tvrdio da je mramorna ploča bila teška 12 tona inženjer Gavrilović najvjerojatnije je raspolagao preciznijim podatkom.
'Tijekom noći je skinut 'krov' i stavljena je stijena koja je i danas ovdje. Kako bi izgledao pogreb s dizalicom koja bi spuštala tu gromadu? Možete zamisliti skandal da je nešto puklo ili se otkačilo', objasnio je svojedobno Titov unuk Joška Broz.
POGLEDAJTE GALERIJU IZ KUĆE CVIJEĆA:
Nakon što je javljeno da je Tito umro, Bogoljub Stavrev, vicepremijer savezne vlade, tražio je od vojske da kovčeg mora biti spušten i preko njega navučena konstrukcija za sedam i pol minuta, koliko je trajalo intoniranje himne i Internacionale. Kako je to bilo nemoguće, prvenstveno zbog težine mramornog bloka od 12 tona, napravili su imitaciju bloka od 200 kilograma na čeličnoj potkonstrukciji, identičnih šara i dimenzija. Bar 20 puta su imali generalnu probu pogreba, rekao je svojedobno za srpske medije inženjer koji je želio ostati anoniman.
Dvostruki pogreb predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita početkom svibnja 1980. i pripreme za njega obavljeni su pod nadzorom tadašnjeg glavnog tajnika Predsjedništva SFRJ, generala Ivana Dolničara. Službeni i stvarni pogreb predsjednika Tita obavljen je tek poslije pogrebne ceremonije na Dedinju, u nazočnosti državnog povjerenstva u kojem su osim vicepremijera savezne vlade Bogoljuba Stavreva i Dolničara bili Titov pobočnik Zvonimir Kostić i još nekoliko ljudi.
Pogreb, kao dio pogrebnog ceremonijala, bio je improviziran za televizijska i ostala snimanja, a u stvarnosti su radovi na Titovoj grobnici, poslije pogreba, trajali cijelu noć. Masivan i vrlo težak mramorni blok koji pokriva Titov grob trebalo je konačno namjestiti i sve zabetonirati. U pogrebnoj ceremoniji, koju su prikazale TV i filmske kamere iz cijelog svijeta, grobnica je samo privremeno zatvorena imitacijom mramornog bloka koja nije bila pričvršćena, već se nalazila na posebnim kotačima.
'Vratite nam Kuću cvijeća, to je naša djedovina!'
Vladimir Lešić iz Beograda u srbijanskim medijima je početkom siječnja tražio da mu se vrati imovina Miloša Savčića čiji je on praunuk, pisao je Večernji list.
Naime, Miloš Savčić prije Drugoga svjetskoga rata bio je gradonačelnik Beograda i prijeratni ministar graditeljstva te slovio kao jedan od najbogatijih ljudi Srbije. Jedna od nekretnina koju Lešić danas od države Srbije potražuje je vila na Dedinju na adresi Užička 15 gdje je Broz godinama živio. Među nekretninama koje potražuje je i zemljište pored te vile gdje je nakon Brozove smrti izgrađena Kuća cvijeća i gdje je pokopan nekadašnji doživotni predsjednik SFRJ.
– Ja ne znam je li normalno da se ljudi sahranjuju u tuđem dvorištu – rekao je za srbijanske medije Lešić koji je i predsjednik Udruženja Srpska liga koje okuplja stare vlasnike nekada oduzete imovine.
Lešić je pojasnio i kako je Titu oduvijek želja bila da živi u vili u Užičkoj 15. pa je prepričao i priču kako su ga jednom prilikom, dok se ilegalno 30-ih godina susretao u tom dijelu grada s Kočom Popovićem, Mošom Pijadom i drugim komunistima, rekao da će tu jednom živjeti.
Inače, Savčić je bio prvi pripadnik srpske elite koja se naselila na Dedinju koje i danas važi za elitni dio Beograda gdje se nalazi niz vila poznatih građana. On je kupio zemljište među vinogradima i na njemu potom sazidao jednu vilu za sebe i drugu za kćer Jelicu. Nakon što su nacisti okupirali grad, Savčić i obitelj njegove kćeri izbačeni su iz vila i prebačeni su u Staro sajmište iz kojeg je poslije nastao Jevrejski logor. Savčić je tu tijekom prve godine i preminuo. U vilu tada useljava nacistički general Alexander Löhr, a nakon Drugoga svjetskoga rata i Josip Broz.
Tijekom 1997. godine i Slobodan Milošević i njegova supruga Mira Marković useljavaju u tu vilu koja je dvije godine poslije oštećena tijekom bombardiranja NATO-a.
Lešić potražuje i vilu u Užičkoj 15, zemljište gdje je Kuća cvijeća, 14 zgrada u Starom gradu, tri banke, dio palače Albanija, šest rudnika u istočnoj Srbiji, cementaru u Beočinu, niz tvrtki, zemljišta…
– Ne mislim da ja, kao porezni obveznik, trebam kroz poreze sam sebi otplaćivati restitucijsko obeštećenje, niti smatram da bi mi to trebali plaćati drugi građani. Tražim da mi fizički budu vraćene vile i placevi, uključujući i Užičku 15, ali bez Titova groba. Ako to nije moguće, zauzvrat tražim nekretnine iste vrijednosti. Mi od otete imovine ništa nismo dobili – rekao je Lešić.
Direktor Agencije za restituciju u Srbiji Strahinja Sekulić rekao je kako u agenciji znaju za taj veliki predmet.
– Ono što znam je da je nerealno da će Kuća cvijeća biti vraćena. Sve su to medijska naklapanja – rekao je Sekulić.
Jovanki ispunili želju i pokopali je u Kući cvijeća
Jovanka Broz, Titova udovica, umrla je u listopadu 2013. Poštujući njezinu želju, vlada Srbije odlučila je da Jovanka Broz bude pokopana uz supruga u Kući cvijeća. Pored lijesa izloženog ispred Kuće cvijeća, bez ideoloških i državnih obilježja, samo s vijencem od crvenog anturijuma, stajala je počasna straža Garde Vojske Srbije, te počasne straže suboraca iz NOR-a. Pokopana je uz tri počasna plotuna Garde Vojske Srbije i uz zvuke melodije »Bella ciao«.
- Vrijeme je da priznamo da smo počinili grijeh – i prema Jovanki Broz i prema vlastitoj povijesti. Nepravda se počela ispravljati tek na kraju njezina života - istaknuo je tadašnji premijer Srbije Ivica Dačić nad odrom udovice nekadašnjeg doživotnog predsjednika Jugoslavije.
Sam čin pokopa u Kući cvijeća bio je zatvoren za javnost i nazočili su mu samo članovi obitelji i predstavnici vlade Srbije, dok je Garda Vojske Srbije odala posljednju poštu s tri počasna plotuna. Nakon pokopa, počasnu stražu uz grob preuzeli su Jovankini suborci iz Šeste ličke divizije.
Na ploči od bijelog mramora, zlatnim slovima, identičnim kako na Titovoj grobnici, ispisano je samo "Jovanka Broz 1924-2013".