No o njegovoj budućnosti odlučuju djelatnici Centra za socijalnu skrb Zagreb. Od izvora u nadležnom Centru doznajemo kako se mnogi raspituju za njega.
- Javljaju se posvojitelji koji mu žele pružiti dom i novu budućnost. Bilo je jako puno upita. Koliko znam, Centar još nije odlučio o tome hoće li ići na posvojenje ili će biti riječi o nekom drugom obliku skrbi - tvrdi upućeni izvor.
POGLEDAJTE VIDEOVIJESTI:
Nedavno se pojavila informacija da će dječaka posvojiti baka, no po zakonu posvojenje se ne može realizirati u ravnoj i pobočnoj lozi. Međutim, u takvim je slučajevima moguće udomljenje kao oblik skrbi.
- Vjerujem kako struka traži najbolje rješenje za dijete jer takva tragedija nije svakodnevna, pa treba odraditi vještačenja i dobro promisliti o utjecaju odluke na budućnost tog djeteta. Sigurno su pred velikim nedoumicama, nastavlja naš sugovornik.
Sugovornik nam kaže kako je sve još svježe, ali beba je dovoljno malena da se neće sjećati proživljenog užasa.
- Kad stigne odluka o tome kako dalje, stvari će ići jako brzo, bez obzira je li riječ o posvojenju ili nekoj drugoj opciji, zaključuje.
Krvavi pir na Kajzerici
Prošla su gotovo dva mjeseca od one noći početkom kolovoza, kad je Igor Nađ s pištoljem došao pred kuću obitelji Tojagić. Taj četvrtak, bilo je oko 21 i 30, Nađ je sišao nizbrdo u pratnji desetogodišnjeg Paula, sina svoje bivše partnerice. Poslao je dječaka da zaviri kroz sve prozore da vidi tko je sve kod kuće. Za to vrijeme, Igor je opušteno ćaskao sa susjedom. Pričali su o djeci, o zdravlju. Susjed je Igoru poželio laku noć i zaključao svoja ulazna vrata.
Nakon nekoliko minuta, počela je pucnjava. Kad je sve utihnulo, preplašenom susjedu netko je zalupao na vrata. Štef koji živi preko puta Tojagića vikao je nešto. Udarao je po vratima i urlao kako su pobili cijelu obitelj.
Igor je ubio desetogodišnjeg dječaka kojeg je prethodno poslao u izvidnicu. Ubio je Maju Tojagić s kojom je godinama bio u vezi. Ubio je njene roditelje, Dragomira i Filjku Tojagić, Majinu sestru Josipu i njenog zaručnika Davora Paušaka. Dok je odjekivala pucnjava, susjed Štef čuo je Maju kako vrišti: ‘Nemoj, nemoj, nemoj!’. Krvavi pir u Cimermanovoj ulici broj dva preživjela je samo jedna, malena osoba.
Dvoipol mjesečni dječačić, Majin i Igorov sin, spokojno je spavao u kolijevci dok mu je otac pucao na sve oko sebe. Njega je jedinog poštedio. Nakon masakra, Nađ se svojom bijelom Škodom Octaviom dao u bijeg. Duge cijevi okružile su i zabarikadirale Kajzericu. Nekoliko sati trajala je potraga za njim, sve dok konačno nije pronađen u Brezovici, u blizini mjesta gdje mu živi majka.
Opkoljen specijalcima koji su locirali signal njegovog mobitela, pucao je u svoju desnu sljepoočicu. Nikad neće objasniti zašto je počinio ovakav zločin. U danima nakon pokolja, obitelj i prijatelji su obasuli Cimermanovu lampionima i cvijećem. Ostavljen je i znak pažnje za najneviniju žrtvu - učenici iz škole koju je pohađao maleni Paulo pred kućom su ostavili igračku autića.